Utorak, 19 ožujka, 2024

Na sami spomen riječi ”kritika” mnogima se diže kosa na glavi. Kritiziranje danas ima vrlo negativan prizvuk i ljudi na svaki mogući način nastoje izbjeći kritike na vlastiti račun. Ali isto tako, sami često upućuju kritiku drugima. No, kritika ne mora nužno biti negativna. Kritika zapravo znači prosuđivanje, tj. umijeće suđenja. Samim tim, kritizirati ne znači samo ukazivati na pogreške i isticati one negativne strane nečijeg djela, ponašanja, mišljenja; ili neke pojave, postupka, događaja i sl. Kritika također može biti i pozitivna, u smislu isticanja onoga što je dobro, pohvalno itd. Ona je bez sumnje potrebna, pa čak i poželjna ako se shvaća i primjenjuje na ispravan način. Nažalost, često nije tako. Danas je namjesto kritike sve više zastupljen cinizam kao negativno prosuđivanje i izrugivanje svega oko sebe bez prethodne analize i kvalitetnog promišljanja. Upravo zbog toga je i sama kritika poprimila negativno značenje. Jednostavno se poistovjećuje s cinizmom i na taj način gubi svoje prvotno značenje.

Kritičko mišljenje

Kritičko mišljenje nam je potrebno kako ne bismo sve uzimali ”zdravo za gotovo”. Ono uključuje analiziranje, preispitivanje, uspoređivanje i različite druge misaone procese kako bi se na temelju njih došlo do zaključka. Vidimo da to i nije tako jednostavno. Unatoč tomu, ljudi često misle kako kritički promišljaju tako što pretežito iznose negativne stavove o nečemu. Skloni smo subjektivnoj procjeni, tj. prosuđujemo nešto na temelju osjećaja – sviđa li mi se to ili ne. Isto tako, često ad hoc odbacujemo određene događaje, postupke i sl. ako su kojim slučajem inicirani od strane onih koji nam i ne odgovaraju baš. Sve to utječe da se kritičko mišljenje pretvori, ili još gore, izjednačava sa cinizmom. Svakako, sa sposobnošću kritičkog mišljenja se ne rađamo, potrebno ga je usvojiti i razvijati, a nažalost danas se malo radi na tome. Tako danas imamo one koji se lako povode za svime što čuju ili pročitaju te isto nastoje promicati, dok s druge strane postoje oni koji sve odbacuju, izruguju, vrijeđaju te se ujedno smatraju legitimnim kritičarima. S obzirom na to, pitamo se po čemu se razlikuje kritičko mišljenje od običnog cinizma?

Razlika između kritičkog mišljenja i cinizma

Ono prvo što razlikuje pravu kritiku od cinizma jest namjera. To će reći da kritikom, ako se odnosi na negativnu stranu određenog postupka, ukazujemo na greške, argumentirano ih objašnjavamo te uz to nudimo rješenje. U tom smislu Abraham Lincoln reče: ”Pravo na kritiziranje ima onaj tko je spreman pomoći”. Dakle, kritičko mišljenje uvijek ima za cilj poboljšati trenutno stanje. S druge strane, cinik zapravo i nema druge namjere osim sve izrugati, ismijati. Cinik može biti svatko jer cinizmu ne prethode nikakvi posebni misaoni procesi. Cinizam je uglavnom impulzivan i spontan. Cinici uopće nisu sposobni prepoznati nešto vrijedno, ili kako je to lijepo prepoznao Oscar Wilde: ”Cinik je čovjek koji svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost”. Sukladno tome možemo shvatiti zašto se u današnje vrijeme svekolike kritike kaže da je kritičko mišljenje zapravo katastrofalno slabo razvijeno. Kako smo već naznačili, istinska kritika nije impulzivna. Ona je po sebi složeno umijeće koje se uči, pa čak i vježba. Recimo, u skolastičkoj tradiciji Zapada, kao i u budističkoj tradiciji Istoka, učitelji su često i redovito organizirali debate i rasprave za svoje učenike. Jedna grupa bi pri tome morala braniti neki stav ili mišljenje, dok bi druga grupa to trebala dovesti u pitanje. I dan danas se u nekim školama nastoje organizirati debatne grupe, međutim, to nažalost više nije dio redovitog nastavnog procesa nego nešto što prvenstveno funkcionira po principu školske sekcije za tek nekolicinu znatiželjnih učenika.

 

U Mostaru, 1. 2. 2019.

K. L.

Tags: , , , ,
Katarina Lauc

0 Comments

Leave a Comment