O znatiželji

Iščekivanje i nepoznato su poput duše i tijela, nikada dovoljno razgovijetni, ali trajno ovisni jedno o drugom. Kao što samom čovjeku odnos njegove vlastite duše i njegova tijela ostaje trajna nepoznanica i pitanje, tako i iščekivanje i nepoznato trajno povezani u isto vrijeme stoje kao slabo osvijetljeni zidovi kojima treba prići bliže da se vide slike koje su na zidu obješene.

Ali kako se čovjek približava, ta dva zida, iako osvijetljeni u isto vrijeme, ne dopuštaju biti viđeni do kraja pod svijetlom čime sadržaj slika ostaje nedostupan čovjekovoj znatiželji. Iščekivanje i nepoznato ujedinjuju se u onom osjećaju nelagode pred kojom znatiželja zastaje, ali u isto vrijeme želi preći prag nelagode i konačno razotkriti sadržaj zidova i vidjeti slike koje zidovi kriju. Znatiželja je ujedinjujuće mjesto iščekivanja i nepoznatog, ona je onaj put kojim čovjek ide prema zidu iščekivanja i zidu nepoznatog u namjeri da ih pogleda izbliza. Iščekivanje je moguće tamo gdje postoji znatiželja, ako nema znatiželje ili je iščekivanje nečega što je već poznato i spoznatljivo, onda iščekivanje i znatiželja gube svoj smisao i pretvaraju se u dosadu predviđenih događaja i situacija. Kao mjesto susreta iščekivanja i nepoznatog znatiželja prethodi ovim dvama momentima čovjekova života. Znatiželja nije puka slučajna točka susreta dvaju zidova koji kriju najzanimljivije slike života. Znatiželja je mogućnost kojom je uopće moguće shvatiti da postoji iščekivanje i da postoji nepoznato. Znatiželja je sposobnost razumijevanja skrivanja slika koje s žudnjom želimo pogledati i otkriti njihov sadržaj. Znatiželja je staza kojom hodimo prema zidu iščekivanja i zidu nepoznatog. Znatiželjom naziremo vlastitu sposobnost da barem kao u magli naslutimo što kriju iščekivanje i nepoznato. Znatiželjom ne odustajemo od traganja i puta iako smo povremeno obeshrabreni, jer se iščekivanje i nepoznato koliko god se približimo u isto vrijeme toliko i od nas udaljavaju. Znatiželja je također mogućnost shvaćanja o neobičnoj i nikada shvatljivoj vezi duše i tijela. Znatiželja ispituje osjećaje, postavlja pitanja, prodire duboko u čovjekov nutarnji život ne dopirući nikad do krajnjeg cilja iako ostaje trajno otvorena za mogućnost da joj jednog dana stvarnost i život postanu trajno otkriveni. U međuvremenu, s čovjekom koji je najznatiželjnije biće putuje znatiželja kao mogućnost da cesta koja vodi do iščekivanja i nepoznatog ima svoj konačni i vječni kraj kojega čovjek znatiželjom nazire, ali koji stalno izbjegava biti zahvaćen do kraja od samog čovjeka. Znatiželja nije tek puko sredstvo ispunjenja vračarskih i magijskih želja o znanju što će se dogoditi sutra. Takva znatiželja je puki instrument onih koji lažu druge kako je njihova znatiželja dosegla svoj konačni cilj. Znatiželja je mogućnost čovjekova bića da se kreće i nakon tolikih znanja i spoznaja prema nečemu nejasnom koje čovjek opisuje kao iščekivanje i nepoznato. Na taj način znatiželja postaje uvjet kao mogućnost da čovjek uopće govori o iščekivanju i nepoznatom u trenutku dok putuje pored tolikih poznatih, običnih i dosadnih već znanih i spoznatih stvari. Usudimo se reći kako je znatiželja u svom izvornom obliku struktura same stvarnosti i čovjekova postojanja, jer jedino čovjek nije sposoban svoje postojanje i stvarnost odvojiti od znatiželje. Čovjek je znatiželjan o sebi i svijetu oko sebe, ali je i svijet znatiželjan o čovjeku. U svom postojanju u kojem susreće svoje tijelo i dušu kao nešto što budi znatiželju, u kojem susreće svijet i prirodu kao nešto što u sebi sadrži znatiželju i samo tijelo i duša, sam svijet, priroda i stvarnost znatiželjni su o tom neobičnom biću o čovjeku, o njegovoj strukturi, njegovoj nutrini, njegovim planovima, mračnim i svijetlim stranama. Iščekivanje i nepoznato su samo naznake kako je čovjek u svojoj stvarnosti strukturiran znatiželjom i kako je njegovo postojanje satkano od znatiželje i trenutaka kada s nelagodom stoji pred iščekivanjem i nepoznatim tek povremeno svjestan i sposoban razumjeti da je nelagoda koju osjeća poziv znatiželje da nastavi prema zidovima iščekivanja i nepoznatog koji udaljeni i tek nejasno osvijetljeni kriju sadržaj, bit i smisao njegovog postojanja. Čovjek je biće nelagode čija je znatiželja mogućnost da ide prema iščekivanju i nepoznatom.

 

U Sarajevu, 18. 1. 2018.

O. J.

Leave a Reply