Petak, veljača 26, 2021

Dogodilo se ponekad svakom od nas da nam je rečeno budi tu. Nije to bila naredba, nije to bio zahtjev, nije bila odredba. Budi tu nije izgovoreno glasnim i zapovjednim tonom, nije izgovoreno s prijekorom u glasu, nije rečeno s prijezirom i razočaranjem. Rečeno je tiho, gotovo nečujno s posljednjim atomom snage. U tom budi tu nije bilo i nema ništa zbog čega bismo mogli izbjeći tu molbu ili opravdati sebe zašto ne možemo ostati. Kad bismo to učinili, krivnja nas nikad ne bi napustila što nismo bili tu kada smo trebali biti. Budi tu je poseban izričaj želje i potrebe nekoga da budemo prisutni u stvarnosti koja ga okružuje, da budemo uz njega/nju tu u konkretnom, opipljivom i stvarnom životu.

Kada žena dodirne ruku muškarca u strahu i drhtanju i kada se u njenim očima vidi da ne vjeruje da postoji više ikakav izlaz za nju i kada mu kaže budi tu, to nije naredba, zahtjev, određenje. To je izričaj ženskog bića koje moli da drugo biće njoj slično bude prisutno u njezinoj stvarnosti i njezinom životu. Kada muškarac dodirne ženino lice ili rame i kaže budi tu s posebnim osjećajem nježnosti i topline, to je izričaj daleko dublji i snažniji od pukoga zahtjeva da žena ne ide nigdje ili da bude puki predmet u njegovom životu. Budi tu koristi se svakodnevno u različitim međuljudskim odnosima i komunikacijama i postoje posebne okolnosti života i međusobne ljudske komunikacije gdje je izričaj budi tu toliko snažan i jak da je nemoguće odbiti i ne biti prisutan kada se od nas to traži.

Budi tu je najintimniji izričaj zahtjeva da netko bude prisutan u životu nekoga drugoga i ništa intimnije ne može izreći tu želju osim te dvije riječi izgovorene tiho, s puno povjerenja, s puno pažnje, s puno obzira, s puno ljubavi, s puno želje, s puno strasti. Budi tu. Budi tu je intiman izričaj jer konkretno ljudsko biće traži naše konkretno ljudsko biće. Budi tu nije upućen apstraktnom čovjeku, odsutnom duhu, nezainteresiranoj ljudskosti. Apstraktni čovjek, odsutan duh, nezainteresirana ljudskost ionako ne mogu razumjeti dubinu i nježnost poziva da budemo prisutni u nečijem životu, poziva kojim nas se poziva kao stvarne i konkretne ljude. Budi tu. Nemoguće je odbiti poziv koji nam uputi konkretna osoba i izgovori budi tu. Ako je i moguće u nekom izmišljenom svijetu odbiti taj poziv konkretne ljudskosti, u stvarnom svijetu ne samo da nije moguće nego se i ne smije odbiti poziv da budemo prisutni kroz taj intimni odnos koji se manifestira u riječima budi tu.

Budi tu upućen je meni, svemu onomu što jesam i nikomu drugom ne može i neće biti upućen taj nježni i topli konkretni ljudski poziv. Ne mogu se prevariti kada čujem riječi konkretne osobe, kada osjetim dah i zvuk glasa koji zajednički izgovaraju nježno, tiho ali i neodoljivo: budi tu. Kada nam se uputi poziv budi tu, zar je moguće odbiti poziv? Nije li to poziv da sebe učinimo dijelom života drugoga, nije li to poziv da postanemo drugi, da postanemo jedno s drugim? Ništa tako ne može čovjeka razoružati i usrećiti kao kada osjeti dodir i čuje riječi budi tu. I to što je čovjek nemoćan i sretan kada čuje poziv budi tu, pokazuje da je čovjek oduvijek željan da bude pozvan u nečiji život i oduvijek želi biti prisutan u životu drugog čovjeka.

Budi tu pokazuje da je struktura čovjekova bića da bude prisutan u nečijem životu i da netko bude prisutan u njegovom životu. Čovjek puno toga zaboravi, ali rijetko zaboravlja trenutak kada ga je netko nježno dodirnuo i toplo i ljudski ga zamolio da ne ide, kada ga je netko intimno i s puno ljubavi pozvao u svoj život i rekao mu molim te budi tu. I oko tog sjećanja na budi tu ponekad izgradimo cijelu arhitekturu života. Muškarac i žena izgrađuju ljubav, izgrađuju brak i obitelj, prijatelji izgrađuju prijateljstvo, obitelji izgrađuju čvrste i obiteljske veze oko tog dragocjenog iskustva i sjećanja kada nas je netko zamolio da ostanemo i budemo tu uz njega ili uz nju. I kad se međuljudski odnosi poremete, unište i zaborave, kod mnogih ostane ugodna i sretna uspomena na trenutak kada je netko bio tu za njih. I nerijetko zašto nekoga volimo, zašto nekoga cijenimo, zašto nekoga trpimo i podnosimo, zašto činimo toliko za njega ili nju objašnjavamo time što ćemo reći bio je ili bila je tu za mene i sa mnom.

Biti tu je radikalan izričaj prisutnosti jednog čovjeka u životu drugog čovjeka, jedan od najvažnijih i najsnažnijih izričaja prisutnosti kojega ne mogu oslabiti ni godine, ni udaljenost, ni bolest, ni uvrede. I svatko od nas tko je čuo poziv drugog čovjeka izgovoren toplo, intimno i nježno, koji nas poziva i govori nam budi tu zna koliko postanemo opčinjeni tim dvjema riječima. Budi tu je želja i radikalna potreba drugog da nas ima u svom životu i naša sreća kada smo pozvani pokazuje da i mi imamo tu istu želju i potrebu.

Budi tu je najnježniji način kako si ljudi mogu saopćiti da su potrebni jedno drugom i da je prisutnost jednog u životu drugog nekada jedino što je potrebno da cijeli život dobije drugačiji smisao i neku novu dimenziju postojanja.

U Sarajevu 12. 12. 2019.

O. J.

 

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Katarzyna Białasiewicz

 

Tags: , , , ,
Oliver Jurišić

0 Comments

Leave a Comment

Ostali tekstovi

PREPUSTITI ŽIVOT NJEMU SAMOM
O idealiziranju

O idealiziranju

15. listopada 2020.
O prazninama

O prazninama

10. listopada 2020.
O odluci

O odluci

18. kolovoza 2017.
O čežnji

O čežnji

1. ožujka 2020.
DIGITALNO KRŠĆANSTVO

DIGITALNO KRŠĆANSTVO

24. kolovoza 2018.
UBOJICE SAMOPOUZDANJA U RANOJ DOBI