Nedjelja, rujan 19, 2021

Ako govorimo o svakodnevnim zadacima i povjerenim nam poslovima, jedno je sigurno: morat ćemo se potruditi jer se ovi sami neće obaviti. Međutim, ako li počnemo zadirati na onu makro skalu, bez obzira na to mislimo li pod tim na velike poslovne pothvate ili možda pak na sve one politike i ideologije, tu na kraju često ispadne da bi bilo puno bolje da čovjek ništa nije radio ili da je barem malo manje radio nego što je.

Navest ćemo u tom smislu nekoliko primjera:

  • Pametni telefoni, kompjuteri, Internet, društvene mreže, aplikacije za komunikaciju … Mnogi će reći kako se danas bez toga više jednostavno ne može ni raditi ni komunicirati, i takvi su izgledno u pravu. No, ako se zapitamo koliko je sve to bitno utjecalo na naš život kao takav; ono, jesmo li od toga postali zadovoljniji, pametniji, smireniji, ispunjeniji … odgovor će zasigurno glasiti: „Ne“! Tako da je krajnji zaključak u svezi modernih IT i komunikacijskih tehnologija krajnje kontroverzan i paradoksalan. U jednu ruku, bez toga se više ne može, u drugu ruku, sve to još uvijek nema neke posebne veze s bȋti ljudskog života.
  • Običnom čovjeku naizgled naklonjeni politički populizmi na kraju najčešće završavaju u brutalnim sukobima i ratovima, uostalom, kao što je put do pakla općenito popločan onim dobrim nakanama.
  • Na osobnoj skali više, svijet je danas pun onih mladih ambicioznih ljudi koji već u svojim četrdesetim životare osamljeni, rastavljeni, spajajući pri tome jedva kraj s krajem. Tko zna, možda bi bolje prošli u životu da su im apetiti i prateći pothvati bili manji i skromniji…

Shun vs. Salomon

Dakle, upravo jer brojni veliki planovi i aktivnosti često donose po sebi krajnje minorne rezultate, logično je za pretpostaviti da onda ponekad i obratno – sasvim mali planovi i aktivnosti mogu uroditi neslućeno velikim plodovima. Na taj način stižemo do wu-wei (nečinjenje, neaktivnost) koncepta iz kineske filozofije kao i do uvodnog citata: „Nije li Shun učinio ništa, a opet je dobro vladao?“ Konfucije je naznačenim riječima pokušao objasniti svojim slušateljima da je trud nerijetko precijenjen, pa čak besciljan i bespotreban. Shun je inače bio jedan od velikih starokineskih vladara koji je kasnije kroz folklor i predaju zaogrnut brojnim čudesnim i natprirodnim osobinama. Međutim, Shun je prema dostupnim povijesnim saznanjima bio sve samo ne magičan i čudesan. Napravio je jedan odličan potez na samom početku svoje vladavine okruživši se vrlim i mudrim savjetnicima i ministrima, i to je bilo manje-više sve od njega. Ostatak vladavine je pijuckao čaj, išao u lov, kulturno se uzdizao, dok je sve njegove poslove većinom obavljala prije spomenuta svita. I sve ovo na kraju ispade tako dobro i uspješno da se Shun u očima mnogih činio posve nadljudskim likom.

S druge strane, izraelskog kralja Salomona mogli bismo navesti kao primjer vladara koji se veoma trudio, a da to na kraju i nije urodilo nekim vele dobrim plodovima. Premda ga i danas mnogi smatraju sinonimom uzvišene mudrosti, od Salomonove vlasti će na kraju preostati puno više štete nego koristi. Kako je bio veliki graditelj, tako je stalno dizao i poreze, što se mnogima u Izraelu ni najmanje nije svidjelo. Osim toga, radio je puno i na diplomatskom planu. Premda je prethodno bio izgradio snažnu vojsku, smatrao je potrebnim i dodatno učvršćivati mir sa svojim susjedima. Kako se to već nekoć radilo, uzimao je za žene kćeri susjednih vladara kako među njihovim narodima ne bi više dolazilo do rata. No neke od ovih princeza se zatim svojski potrudiše oko širenja vjere i običaja svojih naroda među Izraelcima, što će svakako stvoriti nemalu konfuziju na religioznom i identitetskom planu. Epilog: nedugo nakon Salomonove smrti izraelsko kraljevstvo se raspade i takvim ostade naredna skoro tri milenija, sve do novijih dana i moderne države Izrael (1948.). Zbog neupitne popularnosti Salomonovog lika i djela među različitim slobodno-zidarskim krugovima, njega bismo slobodno mogli smatrati i svojevrsnim modelom suvremene zapadnjačke politike. One politike gdje se puno gradi, troši, naplaćuje; gdje se svašta tolerira i diplomatizira, te gdje je prosječni podanik u konačnici sit, zaštićen, ali i dalje nekim čudom prazan, isfrustriran i nezadovoljan.

Bȋt nečinjenja: Priroda koju se ne može ubrzati, ali se svejedno ne da nadmašiti i preteći

Alan Watts izvrsno primijeti kako je najbrži način da se mutna voda razbistri – ostavit je na miru. Čovjeka kudikamo može iživcirati to polagano taloženje i usporeno vraćanje stvari u normalu. Rado bi on to nekako ubrzao, ali će bilo kakvim činjenjem samo prolongirati neumoljivi prirodni proces. I to bi bilo manje-više sve ono bitno o konceptu nečinjenja. Dakle, ne to da se od sada ništa više ne bi poduzimalo i radilo, nego ono da bi se radilo ustupajući pri tome prednost neumoljivim i nadmoćnim prirodnim silama i procesima.

U Sarajevu 5. VIII. 2021.

M. B.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: feyyazalacam

Tags: , , , ,
Mario Bernadić

0 Comments

Leave a Comment