O etiketama

Etikete su praktične. Dijele ono što tražimo i što si možemo priuštiti od onoga što ne trebamo i ne želimo ili si ne možemo priuštiti. Etikete koristimo i za ljude. Dijelimo ih etiketama na one s kojima možemo i na one s kojima ne možemo. Etiketama ih dijelimo na one koje volimo i one koje mrzimo. Etiketama ih dijelimo na one koji nam se sviđaju i na one koji nam se ne sviđaju. Etiketa je korisna kao sredstvo neznanja i lijenosti jer ne trebamo nikoga posebno upoznati niti mu pružiti priliku da nam se predstavi. Etiketa je dovoljna. Označimo njega ili nju i smjestimo ih kao u trgovini u predmete koji nam odgovaraju cijenom i ukusom ili nas odbijaju jer ih smatramo neukusnima i skupima.

Etikete su kratke. Dovoljna je jedna riječ. Etiketa je rijetko cijela rečenica ili poduži tekst jer to bi zahtijevalo i određeni misaoni napor i razmišljanje. Etikete su ponekad simpatične. Kratke, sažete i puno govore. Etikete poput zlato, dušo, srećo, dragi, draga nisu tek usputno nalijepljene nekome na leđa ili lice. One su pokazatelji našeg odnosa prema osobi.

Etikete su precizne. Ne muče se s velikim objašnjenjima, pisanim traktatima i debelim knjigama. Etiketa precizno poput snajperskog hitca pogodi metu i ostane zakačena za nju. Nekad trajno. Cijeli život. Etikete poput idiot, budala, kreten, glupan su ponekad neprecizno ispaljeni hici u žaru srdžbe. Ponekad su svjesno, hladno i promišljeno i ciljano ispaljene na konkretnu osobu tako da je pogodak etiketom ne obori, ne ubije. Dovoljno je da je etiketa rani. Ožiljak će zarasti, ali će ipak ostati ožiljak. Ostat će etiketa. Trajno. Najsličniji etiketi su pogrdni nadimci koje dajemo drugom kako bismo istakli neki njegov fizički ili psihički nedostatak. Etiketa buldožer označava onoga koga zlostavljamo zbog viška kilograma. Etiketa malouman označava onoga koga smatramo intelektualno glupim. Etiketa krava označava žensku osobu koju mrzimo, ne podnosimo ili nam se jednostavno sviđa, pa je po školi zlostavljamo poslije svakog sata na svakom odmoru i malom i velikom.

Kad se s čovjekom ne slažemo u mišljenju, u raspravi, zašto ga moramo označiti etiketom? Nije li dovoljno da izgovorimo njegovo ime i izrazimo neslaganje? Kako zvuči kada kažemo – recimo – Ana ne slažem se s vašim mišljenjem i – recimo – kravo ograničena si kao balkon? Ne mislimo na konkretnu Anu, samo se čini da je moguće izraziti neslaganje s Anom bez da Ana dobije etiketu na leđa ili lice, ili oboje.

Etikete su efektne. Diskvalificiraju protivnika jednom riječju. Zašto čitati knjige i istraživati što naš oponent misli i kako je došao do svojih stavova i mišljenja? Jednostavnije ga je nazvati konjem, etiketom na koju bi se konj ljutio kad bi imao razum i sposobnost govora zbog zloupotrebe njegovog plemenitog naslova. I u pravu je.

Etikete su zvučne. Ljudi vole etikete. Dosađuju se dok slušaju dva čovjeka koji uvažavaju jedan drugoga i ne lijepe sebi etikete. Ali čim čuju etiketu, njihova se čula probude, oči otvore, uši načule i nozdrve rašire. Čim do njih dopre zvuk etikete poput kreten, žestoko navale navijati. Jedna etiketa je dovoljna da podigne na noge cijeli stadion slušatelja koji su drijemali od dosade.

Etikete su uzbudljive. Daju čovjeku u ruke moć. Nema veze što je ta moć pogrešna i što će napraviti nesagledivu štetu. Poput igrača na sreću koji je pogodio jackpot i korisnik etikete u svojim rukama ponekad kao da drži dobitak za jackpot gledajući opijenim pogledom i uzbuđenim očima etiketu koju je dobio u ruke. Recimo etiketa krava. Nije samo njegova žena, djevojka, majka, sestra krava. Sve su one krave. Ili recimo etiketa konj. Nije samo njezin muž, momak, otac, brat, djed konj. Svi su oni konji.

Imena su najveća žrtva etiketa. Ana, Ante, Amra, Alen, Aleksandar sva ta imena koja označavaju jedan ljudski život sa svim njegovim povijestima, kontekstima i slabostima lakše je zamijeniti etiketom. Nije važno kojom. Dovoljno je da su sve Ane krave jer tko bi gubio vrijeme i pokušao svaku pojedinačnu Anu upoznati u svoj njezinoj ljudskoj dubini. Dovoljno je da su sve Amre glupače jer tko bi sve Amre upoznao u njihovim ljudskim dimenzijama i kontekstima i njihovim ljepotama. Dovoljno je da su svi Ante i Aleni konji jer tko bi trošio život na istinsko upoznavanje svakog Ante i svakog Alena. Isto vrijedi i za Aleksandra. Nismo ga zaboravili ako ste na trenutak pomislili da jesmo. Vjerojatno je i on označen u nekoj kategoriji etiketa.

Etikete su maštovite. Amra može biti dosadna, jer što može označavati ime Amra? Možda ništa. Ali kad Amru nazovete glupačom, kretenkom, maloumnom, dobijete široki spektar oruđa za psihičko i fizičko mučenje nekoga tko nosi ime Amra. Zato su etikete maštovite jer iz njih proizlaze različiti maštoviti načini što bi se sve moglo napraviti nekoj glupači imena Amra. Samo ime ne pobuđuje maštovitost u zlostavljanju čovjeka, ali etiketa. Etiketa je poput znanstvenog otkrića. Jednom etiketom ne samo da smatrate da ste stekli pravo na zlostavljanje jedne krave, jednog konja, jedne glupače i jednog kretena. Još bolje. Uvjereni ste da ste stekli pravo da maltretirate cijele grupe ljudi, žena i muškaraca, djevojaka i momaka, djevojčica i dječaka kojima ste u nedostatku mašte da vam se nečije ime svidi i da vas osvoji svojom dubinom zalijepili etiketu.

Rijetko kada govorimo o drugima pokazujemo na ljude i njihovo ime. Upiremo prstom pomoću etiketa kao da je riječ o putokazima i pokazivačima smjera uvjereni da pokazuju najbolji mogući smjer. Upiremo prstom za susjedni stol i lijepimo etiketu nekoj grupi kretena. Upiremo pogledom u učionici u klupu ispred sebe u neko dvoje štrebera. Pokazujemo glavom na semaforu na tri glupače koje stoje i čekaju da prijeđu. Kad vas netko zove vašim imenom da vas pita kako ste, ponekad može biti neobično iskustvo. Toliko etiketa nosite na sebi i nosimo na sebi da zaboravimo kako se zovemo jer smo uvijek složeni u nečijoj grupi izložbenih predmeta označenih etiketom.

Kad vas netko zovne Ana, Amra, Alene, Aleksandre, zar niste ponekad preplašeni jer slijedi cijela jedna lista etiketa odavno prilijepljena na vaša leđa i vaše lice? Počnimo s temeljnim etiketama kojima kvalificiramo recimo Alena. Kreten, idiot, manijak, glupan, malouman, budala, degenerik. Onda dodajmo i neke složenije etikete zemljopisnog, nacionalnog i religioznog tipa. Seljačina s brda, bošnjački nacionalist, radikalni islamist. Ili temeljne etikete za Antu. Prvo ide standardna klasifikacija etiketa kao i za Alena. Onda idu složenije etikete. Recimo dinarski pračovjek, hrvatski nacionalist, katotaliban. I da ne bismo povrijedili podjelu, dodajmo i Aleksandra. Standardna kvalifikacija kao i za Alena i Antu. Onda složenije etikete. Recimo grmečki ili šumadijski drvosječa, srpski nacionalist i militantni pravoslavac. Isto vrijedi i za Anu, Amru i Aleksandru kojoj se ispričavamo jer je nismo spomenuli odmah na početku jer znamo da je kod nas i ime etiketa, a ne opis ljudske osobe i čovjeka.

Ne treba se čuditi kada se nekoga zovne imenom, a on se ne odazove jer je odavno naviknuo i naviknula da ga se obilježi etiketom. Iz tog razloga skoro da smo zaboravili kako se zovemo ili se plašimo osvrnuti kad nas netko zovne imenom. Jer kod nas je i ime etiketa, nema veze što smo ga od roditelja dobili iz ljubavi.

Etiketa je odsječna. Ona sječe sve veze s obitelji i prošlošću. Etiketi ne znači što se zovete Amra i što su vas svi odmilja kad ste bili mali zvali recimo Ami ili Amri ili nekim drugim sličnim pozitivnim nadimkom. Vi ste Amra i to je etiketa, a ne vaše ime. Isto vrijedi i za Anu i Aleksandru kao i za Antu, Alena i Aleksandra. Davatelji etiketa se možda neće složiti da je Alen dovoljno dobra etiketa jer se ime pronalazi i među strogim nosiocima etiketa Ante i Aleksandar. Možda će se davatelj etiketa osjećati mirnije ako umjesto Alen stavimo etiketu Almir. Nekako zvuči kao prava etiketa za onoga čije nas ime ne zanima jer nam je dovoljno da mu je ime Almir, nije nas posebno briga za njegovu obitelj, prošlost, njegovu budućnost, školovanje i što bi želio biti kad odraste.

Etikete su privlačne jer vole liniju manjeg otpora kao što i mi ponekad volimo. Oslobađaju nas od obveze da upoznamo nekog kretena, kravu, glupaču, katotalibana, radikalnog islamista, pravoslavca kao ljudsku osobu, makar se s njom ne slažemo i ne dijelimo njezine stavove i mišljenja. Kao i maloprije, drugačije zvuči kada kažete Ante, Almire i Aleksandre ne bih se s vama složi,o ali poštujem vaše uvjerenje i priznajem kao i sebi tako i vama slobodu da iznesete ono što mislite.

Etiketom je vrlo jednostavno diskvalificirati svu trojicu bez obzira koju ćete etiketu upotrijebiti standardnu, zemljopisnu, religioznu, nacionalnu. Etikete najviše mrze obična, svakodnevna ljudska imena koja kriju svakodnevne i obične ljudske živote. Posljednja prepreka pred etiketom jest čovjekovo ime koje opisuje njegov život, prošlost, planove, želje, strahove i nadanja. Nije ugodno kad čovjekovo ime postane etiketa, kada Ana, Amra, Aleksandra, Ante, Alen (Almir za ljubitelje etiketa) i Aleksandar postanu etikete kojima se potpuno izbriše običan i svakodnevan život čovjeka koji samo želi normalan život i koji se mora plašiti kad netko javno izgovori njegovo ime kao da je čuo najveću uvredu na svoj račun koju etiketa može izmisliti.

Valja nam čuvati imena jer ona kriju ljudsku osobu i ona su možda i posljednja obrana pred navalom bujice etiketa koje svakodnevno lijepimo jedni drugima zaboravljajući kako se zovemo, odzivajući se na etikete koje lijepimo jednakom strašću onima koji nam ih lijepe na leđa i na lice.

U Sarajevu, 2. 9. 2019.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: yukipon

Leave a Reply