O NEORGANIZIRANOSTI

Je li češće NE MOŽEMO  ili pak NE ZNAMO organizirati sebi vrijeme?

Ima ljudi koji se kronično žale na nedostatak vremena kad si trebaju organizirati dan, mjesec ili godinu. Uvijek im nedostaje koji dodatni sat, dan pa čak i tjedan, tj. uvijek traže koji sat, dan, ili tjedan više. Ima i onih koji iako imaju sasvim dovoljno vremena, ne znaju ga organizirati sebi na pravi način. Ima i onih ljudi koji ne znaju ni kako bi počeli s organizacijom vremena pa puštaju da sve ide stihijski, neplanirano i ad hoc.

Razloga za nesposobnost da se vrijeme organizira ima puno, čak i previše. Neki od tih razloga su objektivni i izvan su čovjekove moći da ih riješi. Kad se dogodi zastoj u prometu zbog prometne nezgode ili barem špice, bez obzira na to koliko ste organizirani, dan koji ste organizirali je u realnoj opasnosti da propadne. U svemu ćete kasniti i ništa nećete završiti na vrijeme. Kažemo: „Viša sila“. Ne trebamo i ne možemo sebe kriviti kad se tako nešto dogodi, jer puno stresa i nervoze u organiziranju vremena dolazi upravo od toga što rijetko kad mislimo i na one nepredviđene stvari i okolnosti, a koje će se svakako povremeno događati. Prometni zastoj, kašnjenje, a možda još češće ono da ste vi uspjeli pripremiti svoj dio posla, ali drugi nisu, pa onda zbog toga cijeli plan ili projekt propadne. U svakom slučaju, u ovakvim situacijama je možda i najvažnije sačuvati zdrave nerve, jer isti će vam već sutra ponovno trebati…

Kada je riječ o tome kako ne znamo organizirati vrijeme, tu se može naglasiti jedna važna stvar koju iz iskustva svi znamo, svi je osjećamo i svi smo je svjesni u manjoj ili većoj mjeri. To iskustvo možemo izreći na jednostavan način: vanjski nered u životu plod je nutarnjeg nereda u samom čovjeku. Kada mislimo na nutarnji nered, ne mislimo striktno na religioznu kategoriju grijeha, nego na čovjekovu nesposobnost da organizira sebi vrijeme ili dan. Kod ljudi koji su ponekad neuredni izvana, bilo u higijeni, bilo u ponašanju, bilo u dolascima na dogovorene i planirane sastanke, susrete, ručkove i večere, bilo u mislima, taj vanjski nered je naznaka da u čovjeku postoji nutarnji nered i da čovjek ne zna unutar sebe organizirati svoje misli. Naravno to ne mora biti uvijek tako. Uvijek ima paradoksa gdje je netko izvana uredan u svemu, a iznutra prilično nesređen i neorganiziran, ali češće se događa da nutarnja urednost ili neurednost prate vanjsku urednost ili neurednost. Kada kažemo neurednost ili urednost ne mislimo na čistoću, prljavštinu i slično. Nego na sposobnost ili nesposobnost da se vrijeme i dan organiziraju. Neuredan čovjek je zapravo neznalica nesposoban organizirati svoju nutrinu u nekakav smislen sustav koji se onda primjenjuje i na njegovo vanjsko ponašanje. Uredan čovjek je znalac sposoban organizirati sebe iznutra tako da je njegova nutarnja organizacija vidljiva i u njegovom vanjskom ponašanju, djelovanju, ophođenju i urednosti. Immanuel Kant još prije više od dva stoljeća primijeti kako je znanost organizirano znanje, dok je mudrost organizirani život. Da, mudrost nije mudrovanje, premda nam ove dvije riječi zvuče gotovo pa identično. Mudrovanje predstavlja bacanje floskula. Mudrovanje može biti čak i izgovaranje istinski smislenih ideja, ali kojih se najčešće niti sami pridržavamo, a teško da će ih zato onda i drugi slijediti.

S druge strane, biti stvarno mudar znači biti organiziran. Praktično i konkretno, sebi biti pametan! Često krivimo sve druge i drugo jer nam je vrijeme neorganizirano. Ponekad smo u pravu, jer – kako već rekosmo – čak i ako smo znalci i sposobni organizirati sebe iznutra, vani se znaju dogoditi nepredviđene stvari i okolnosti na koje ne možemo utjecati. Međutim, čovjeku koji je iznutra organiziran i u ovom slučaju će biti barem lakše spasiti ostatak dana koji se sada našao u opasnosti da u potpunosti propadne. On je, rekli bismo, vrstan arhitekt ali i predradnik koji iznutra pred sobom ima cijelu „građevinu“ i zna što, kako, gdje te na koji način smjestiti, premjestiti, spojiti, razdvojiti, organizirati i isplanirati. Kako je već po svojoj dubokoj navici naučen redu i organizaciji, uspostavit će nešto od toga čak i u okolnostima potpunog nereda.

S druge strane, neorganiziran čovjek se u naznačenoj situaciji teško više može snaći, jer već je sam po sebi neorganiziran, a sad ga je izvana zadesila i nečija tuđa neorganiziranost i stihija. Za njega će to sve skupa biti jedna nepremostiva „stihija na kvadrat“, a prema svemu sudeći imat će i solidno opravdanje kao i razlog za kukanje zašto mu je cijeli dan propao.

Zato, na kraju kao kratki zaključak, neorganiziranost s kojom se svakodnevno sudaramo i zbog koje trpimo, uistinu može biti tamo nečija tuđa neorganiziranost. No, budimo oprezni ali i iskreni te znajmo priznati da je to vrlo često u pitanju i naša vlastita nedovoljna organiziranost kao i poprilična sklonost rada i života na stihijski način.

U Sarajevu, 9. 9. 2018.

O. J.

 

Izvor(foto): 123rf.com

Leave a Reply