Utorak, 19 ožujka, 2024

Birokracija je samopokrenuti mehanizam bezlične mase ljudi. Birokracija je poput vječnog kotača, jednom pokrenuta, nikada se ne može zaustaviti. Biti uvučen u birokraciju je poput vječnog vraćanja istog, kada uđete unutra nemate nikakav osjećaj da se igdje krećete, osjećate se kao da stojite na početku dok se vječni kotač birokracije vrti oko vas.

Vječni krug birokracije vas polako ali strpljivo melje poput žvrnja i to ne bi ni bio problem da vas samelje i pretvori u prah. Ali žrvanj birokracije vas ne može samljeti zbog toga jer imate dušu i taj žrvanj lagano i mučno melje vašu dušu dok ne postane prozirna. Ne može umrijeti, ali je toliko samljevena da niste više sigurni je li vaša duša još uvijek s vama. Birokrat s dušom je pogreška u vječnom kotaču birokracije. Bez birokrata s dušom nekad bi se čovjek doslovce ubio znajući da to neće zaustaviti vječni kotač koji se kreće potpuno odvojeno od čovjekove volje, slobode i njegovih zahtjeva.

Birokracija je jedini kotač kojega ni katastrofe ni kataklizme ne mogu zaustaviti ni pokrenuti. Birokracija egzistira odvojeno od čovjeka i čovječanstva kao vječni dokaz da je i čovjek sposoban za stvaranje vječnih i nepromjenjivih stvari. Jednom uvučen u vječni kotač, čovjek prestaje biti čovjekom. Kao birokrat postaje jedna od beskonačnih točaka u tom nepreglednom mehanizmu vječnog kretanja, kao biće potrebno nekog birokratskog posla postaje jedna od beskrajnih točaka koju birokracija vrti i uvlači u svoje središte dok ga potpuno ne samelje do te razine da se čovjek vuče kroz kotač birokracije kao avet ili prikaza kroz carstvo mrtvih.

Grčka mitologija govori o rijeci Stiks koju svaka duša prelazi kada iz carstva živih prelazi u carstvo mrtvih. Birokracija je vječna rijeka Stiks bez izvora i bez ušća. I kao što je lađar na rijeci Stiks prevozio duše u carstvo mrtvih, birokrat je lađar koji prevozi čovjeka kroz nepregledno more papira, zahtjeva, odjava, prijava, ovjerenih kopija i originala. Dok duše mrtvih gledaju u rijeci Stiks duše preminulih, čovjek u birokratskoj rijeci Stiks gleda more papira. Na ulazu u Pakao talijanskog književnika Dantea stoji natpis kako svi koji ulaze trebaju ostaviti nadu, takav natpis, iako nevidljiv, nalazi se na ulazu u općinu, sud, banku, CIPS, MUP. Svi vi koji ulazite u općinu ostavite nadu da imate sve potrebne papire za ono zbog čega ste došli!!! Pa ako i kod Dantea postoji nada jer se put nastavlja prema drugim mjestima vječnosti, u općini nema nade jednom kada u nju uđete. Iz nje se opet vraćate na početak, na taj nevidljivi natpis na ulazu u općinu: ostavi svaku nadu ti koji u općinu ulaziš!!! Tako birokracija postaje jedna vrsta papirnog pakla, bez mogućnosti da doživite papirno čistilište, a kamoli papirni birokratski raj. Rijetko ili nikad čujete rečenicu koja vam dopušta ulaz u birokratski raj: u redu je, imate sve potrebne papire!!!

Tako birokracija postaje neka vrsta morbidnog čistilišta, vježbanja u strpljivosti i gubljenju živaca, kontroli stresa i psihoza, čišćenje kroz koje kada prođete izgubite svaki osjećaj za radost kada konačno doživite birokratski raj u obliku posjedovanja svih potrebnih originala ili ovjerenih kopija gdje udarac pečata nepoznatom rukom na svu silu papira doslovce znači spasenje, prelazak Stiksa i konačan počinak u carstvu birokratskog raja. Sve su rjeđi oni koji žive u birokratskom raju, gotovo da ne postoje, o njima uglavnom slušamo u pričama i legendama kao da slušamo o herojima, junacima.

I zaista tko je nakon birokratskog čistilišta dospio pomoću svetog pečata iz općine ili suda konačno u birokratski raj za nas je poput poluboga, mitskog Herkula koji je izvršio sve tražene zadatke prije nego bude prepušten u carstvo bogova. Oni koji su konačno dočekali da ih vječni kotač birokracije pečatom na ovjerenoj kopiji konačno oslobodi Tantalovih muka i Sizifovog posla još uvijek u nevjerici sa svog božanskog Olimpa promatraju nas obične smrtnike kako se mučimo dok uživaju u božanskom nektaru koji je obično u formi pečata općinskog suda, pečata banke, studentske referade, ali i tad još uvijek u strahu i nevjerici da ih je vječni kotač birokracije pustio u carstvo živih i carstvo bogova. A to se obično događa jer se nađe birokrat koji ima dušu. U vječnom kotaču birokracije birokrat s dušom je istinski i pravi spasitelj.

 

U Sarajevu, 5. 3. 2018.

O. J.

 

Izvor (foto):123rf.com

Tags: , , , ,
Oliver Jurišić

0 Comments

Leave a Comment