Srijeda, listopad 20, 2021

Diskrecija je nesigurnost. Rastrganost između onoga što pretpostavljamo da znamo o drugom i onoga što drugi tvrde da znaju o njemu. Opterećujuća sumnja u osobu koju poznajemo i ono što o njoj čujemo. Biti diskretan ne znači sakriti i zataškati. U skrivanju i zataškavanju znamo što je istina. Ne možemo biti nevini kad skrivamo i zataškavamo. Ono što se ne zna i u što nismo sigurni ne može biti zataškano. Ali može biti objekt diskrecije. Biti diskretan ne znači biti lažov. Biti netko tko skriva zlo. Diskrecija je danas na lošem glasu. Zabranjeno je biti diskretan jer sudjelujemo u prijevari, zločinu, kriminalu. Unaprijed se kategorički tvrdi da svatko tko pokušava biti diskretan o sebi ili tuđem životu i njegovim problemima mora biti netko opasan i lopov. Smijemo sve, osim biti diskretni o nekomu koga poznajemo jer nismo sigurni. Nemamo pred sobom sve činjenice. Nemamo sve dokaze u rukama. Diskrecija nije površna i nagla odluka da se nešto otkrije ili skrije. Diskrecija je proces koji čovjeku istovremeno daje određenu moć u ruke, ali ga i opterećuje. Znati nešto o drugom što nitko ne zna i ne biti do kraja sigurni je li u pitanju istina ili izmišljotina. Imamo li pravo biti diskretni u okolnostima kada nam je stalo do nekoga? Imamo li pravo čuvati tuđi ugled i dobar glas u trenutcima kada čujemo tek došaptavanja, dobacivanja, sumnjičenja? Imamo li pravo braniti drugoga kada nitko od tužitelja nema hrabrosti javno istupiti i reći što misli, nego samo prenosi od usta do usta nešto što nije ni pokušao provjeriti? I nas može povući rijeka transparentnosti koja ne provjerava i ne utvrđuje činjenice i ne iznosi dokaze. Bučna i glasna transparentnost koja ne dopušta da se čuje drugačije mišljenje. Transparentnost koja nas optužuje da smo ološ, lopovi, prevaranti jer smatramo da ponekad trebamo biti diskretni jer nitko još ne zna svu istinu, jer nitko još ne raspolaže činjenicama i dokazima. Traži se hrabrost i odvažnost da se bude diskretan kada svi drugi nastoje što prije iznijeti nečiji „prljavi“ veš na ulicu javnosti da uzbuđene noge javnosti po njemu gaze i pljuju. I prije nego odlučimo biti diskretni, treba nutarnje snage i svladati samog sebe da preduhitrimo sve ostale i prekršimo diskreciju i iznesemo sve pred oči i uši drugih iako znamo da nemamo svu istinu u svojim rukama. Treba se nositi i s osobnim sumnjama. Je li onako kako drugi govore i pričaju? Pa i ako smo nešto čuli, moramo li biti oni koji će prvi istrčati pred ostale? Kao da smo jedva dočekali da prekinemo šutnju. Nestrpljivost je opasna za diskreciju kao i pretjerana i nezdrava znatiželja. Nestrpljiv i znatiželjan ne znaju uvijek biti diskretni. U svojoj nestrpljivosti i znatiželji sami sebe zavedu misleći da drugom pomažu time što o njemu sve iznose makar je to neprovjereno i polovično. Onaj koji ne zna biti diskretan uvijek misli da ima pravo sve znati i da mora sve znati i da mu nitko ne smije uskratiti znanje. Njegova transparentnost nema granice. Zastupa pomalo pogubnu ideju kako transparentnost ne smije imati ograda i granica i kako se nitko i ništa od nje ne smije sakriti. Što kada sam postane žrtva svoje neograničene transparentnosti? Kada se silovita i neobuzdana transparentnost okrene protiv njega i razotkrije njegove nedostatke i ono što skriva od drugih?

Diskretan bi bio onaj koji pred očima ima potrebu za istinom i želi je znati. Svjestan je da se u nekim okolnostima do istine dolazi sporim koracima. Diskretan je oprezan i pažljiv u svojim sudovima o drugom čovjeku. Ne povodi se za glasinama i tračevima. Ali i ne odbija mogućnost postojanja istine o nekom. Diskretan je karakterističan po tome što je naučio biti strpljiv i izricati svoj sud o drugom tek kad posjeduje svu istinu o čovjeku. Sve dostupne činjenice i dokaze. Javno i otvoreno progovara tek onda kad zna da je sve provjereno i po nekoliko puta prije nego je utvrđeno je li istinito ili nije. Diskretan nije brzoplet i nagao. Strpljiv je i šutljiv jer je nesiguran i u stanju sumnjičavosti. Diskretan se ne stidi sebi priznati kako treba sačekati. Čekanje je njegovo oružje kojim samog sebe oslobađa tereta nesigurnosti i sumnje. Nerijetko je svjestan da je u opasnosti da i sam bude optužen da skriva i zataškava. Da je lopov kao i svi drugi. Da je sve znao, ali ništa nije učinio. Diskretan se ne ponaša po nekakvoj zapovijedi ili naredbi. Diskretan razmišlja i promišlja. Nastoji složiti slagalicu. Zahvaća svojim razmišljanjem što više kako bi imao pred očima sve što bi mu moglo koristiti da shvati ili dopre do istine. Diskretan je šutljiv i nije uvijek od puno riječi. Na neke ostavlja dojam muljatora i mutikaše koji sve zna, a neće ništa da kaže. Zbog toga kod drugih izaziva nepovjerenje i podozrenje. Misle da jer šuti, onda sigurno nešto krije. Ali diskretan ne mora ništa skrivati. Ne mora čak znati ni više ni manje od drugih koji nisu nimalo diskretni i nije ih briga koga će zahvatiti svojim brbljanjem. Diskretan nije nužno podlac koji namjerno šuti jer zna više od svih, ali neće da kaže. Ne mora biti nužno dvoličan i ulizica. Može biti čovjek koji kao i toliki drugi ljudi nije siguran i sumnja u ono što je čuo. Ili može biti netko tko želi sam spoznati istinu, a ne da mu drugi nešto serviraju i određuju kao istinu u koju mora bezuvjetno vjerovati. Ne mora značiti uvijek da biti diskretan znači znati sve, ali o tome šutjeti. Svakako ne mora značiti da je znao, ali nije htio nikomu reći. Diskretan može značiti i onoga koji nije siguran i sumnja. Možda je to i temeljno značenje one sintagme „ponašati se diskretno“. Možda uopće ne znači posjedovati skriveno znanje koje drugi nemaju, ali ga žele pod svaku cijenu. Možda diskretan označava čovjeka koji htio ili ne htio mora, pa i treba čekati i biti strpljiv dok ne dopre do istine. Opasno je diskretnog karakterizirati kao muljatora, mutikašu, skrivača, lopužu koji štiti nekog lažova. Kao što je pogubno i transparentnog uvijek i bez rezerve na povjerenje bez provjere smatrati otvorenim, iskrenim i poštenim. Nije se jednom dogodilo da transparentan svojim nastupom puno više skriva od naših očiju nego bi to skrivao netko tko je diskretan. Stvari su uvijek složenije i drugačije nego nam se čine. Uostalom nigdje ne piše da imamo svako pravo sve znati o svakome niti svakog čovjeka koji diskretno čuva nečiji glas i ugled javno i otvoreno nazvati lažovom i mutikašom. Ne samo da ne znamo sve o čemu je riječ, nekad ni diskretan ne zna. Samo što on zna biti strpljiv, šutjeti i čekati istinu. Mi koji se ponekad hvalimo svojom transparentnošću znamo biti tako nestrpljivi i nagli da nam je istina najmanje važna kada govorimo o drugom čovjeku i nije nas uopće briga za njegov ugled. I kada se ispostavi da smo o čovjeku iznosili laži jer nismo poput diskretnog bili dovoljno strpljivi da sačekamo istinu, lako ćemo optužiti diskretnog da je od samog početka sve znao i šutio. Diskretan uvijek nekako okončava svoj put do istine pod teretom optužbe da je lažov. I onda kad konačno progovori i potvrdi istinu ili zaniječe da je nešto istina jer ima pred sobom sve činjenice i dokaze, optužit ćemo ga da je sve znao od samog početka. Nezahvalno je biti diskretan. Nikoga ne zanima koliko se čovjek namuči strpljivo i šutljivo čekajući da konačno dođe do jasne i prave istine o drugom čovjeku. I nikoga ne zanima koliko je teško bilo biti diskretan sumnjajući u vlastite sudove i živeći često u nesigurnosti oko odgovora na pitanje: koliko poznajemo nekog čovjeka i je li sve istina što smo o njemu čuli? Ili nije?

U Sarajevu 2. 3. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Evgeniy Anikeev

Tags: , , , ,
Oliver Jurišić

0 Comments

Leave a Comment