O intelektualnom maheru

Kako nastaje intelektualni maher? On ne putuje od grada do grada kao stari grčki sofist, nego gostuje u svakoj TV emisiji: od emisija o teološkim i političkim pitanjima do emisija o poljoprivredi, nogometu, duševnim bolestima, rebalansu proračuna, arheološkim iskapanjima. I o čemu god se govorilo on će učestalo koristiti tri slijedeće riječi: onkraj, meta i post!

Teolog

Nekada smo živjeli u vremenu koje nije bilo tako blagonaklono u pogledu znanja jednako prema svima. Veliki broj nepismenih ljudi omogućavao je ne nužno manipulaciju znanjem, nego također i njegovo širenje od strane manjeg broja obrazovanih i pismenih. Jedna ili dvije osobe od kojih je jedna bila župnik, a druga učitelj u selu je bila zadužena ne samo za obrazovanje i religioznu pouku, nego i za neke druge – ljudima jednako važne „znanstvene“- probleme koji su se odnosili na svakodnevni život, poljoprivredu, rad, obiteljske odnose…

Nekad je župnik koji je ujedno bio i teolog, silom prilika ili (ne)prilika bio najobrazovaniji i u tom kontekstu „najpametniji“ i njegov intelektualni autoritet prelazio je granice teologije i protezao se na najrazličitije aspekte života. Razlog tome jest što je sam život bio prožet religioznim shvaćanjem svijeta, reda, rada i obitelji, a ne jer je župnik imao uz teologiju završenu i agronomiju i veterinu i sestrinstvo. Iako je zapravo župnik u znanstvenom smislu bio ograničen na svoje područje znanja, teologiju, povezanost religioznog i svakodnevnog života je teologiju učinila donekle univerzalnijim znanjem od bilo kojeg drugog oblika znanja.

Danas kada je dostupnost znanja velika, jednostavna i brza, teolog više nije jedini znanstveni autoritet u smislu cjelokupne stvarnosti. I teologa se promatra kao stručnjaka za jedno specifično područje ljudskog života, koje se može nazvati religioznim životom. I nije loše što je s teologa skinut teret da bude i agronom i veterinar i liječnik i ekonomist i pravnik. Za njega je važnije i bolje da bude stručnjak u onome čime se bavi i što mu je prvotna zadaća, a ne u onome čime se nije bavio i što uglavnom ne ulazi u opis njegova rada, zanimanja i pisanja.

Analitičar

Drugo područje života kojim se teolog ne može uvijek baviti uključuje područje društvenog života koje nazivamo politikom. O tome što je politika ne treba trošiti puno riječi, nego se bolje osvrnuti na osobu kojoj je politika na neki način znanstveni posao. Iako to može biti i filozof, povjesničar, sociolog, ponekad i psiholog, ovdje se valja zadržati na osobi koju se naziva analitičarem u politici.

Analitičar je osoba kojoj sam naslov kaže da nešto analizira i na temelju analiza nastoji donijeti ozbiljne i važne zaključke. Analitičar nije nevažan za politiku. Od njega se očekuju kvalitetne analize, prijedlozi, ali i predviđanja. Iako je predviđanje težak i nezahvalan posao, ozbiljan i kvalitetan analitičar u politici – koji godinama prati i istražuje politička kretanja, zbivanja, izbore – može ponekad predvidjeti točan ishod određenih političkih odluka, mjera, izbora.

Analitičar je slično kao i teolog u situaciji da ne može i ne treba biti seoski vrač koji gatanjem u kavu ili bacanjem graha predviđa politička kretanja … ili gledanjem u zvijezde procjenjuje budućnost tek sklopljene koalicije ili mandat tek izabranog predsjednika. Analitičar može biti povjesničar, filozof, sociolog, ali prije svega treba biti ozbiljan stručnjak za područje kojim se bavi. I analitičar je stručnjak za samo jedno područje ljudskog života i nije potrebno, a ni smisleno da se sa svime bavi.

Intelektualni maher

U grčkoj filozofiji sofisti su bili putujući učitelji, stručnjaci za sva tadašnja postojeća područja života, od hrvanja na grčkim olimpijskim natjecanjima, do načina kako se pišu tragedije, komedije i filozofska djela. Uredno su naplaćivali svoje usluge. Grčkih sofista danas nema, ali postoje suvremeni sofisti. Ima sofista koji su često kombinacija stručnjaka za teologiju, politiku ali i agronomiju, kvantnu fiziku, astronomiju ali po potrebi i za medicinu, filozofiju, veterinu, dogmatiku, civilno pravo, arheologiju te naravno književnost, kazalište, umjetnost… To je univerzalno-suvremeno-postmoderni sofist ili jednostavno ga možemo nazvati jednim domaćim kolokvijalnim izrazom intelektualni maher, ne želeći pri tomu obezvrijediti sve one vrijedne ljude koje njihovi poznanici i prijatelji prepoznaju kao mahere u njihovom poslu jer su savjesni i marljivi.

Tako će intelektualni maher sebe proglasiti teologom iako se iz nastupa vidi da ne poznaje ni elementarne teološke pojmove niti razumije metode, kao ni svrhu, bit i način teološke argumentacije. Ozbiljan teolog koji se nađe u raspravi s intelektualnim maherom može se samo uhvatiti u očaju za glavu u pokušaju da objasni osnovne teološke pojmove kao što su recimo utjelovljenje, ekonomija spasenja, grijeh, kajanje. A o nekoj ozbiljnoj raspravi s intelektualnim maherom može samo sanjati. Na isti način se i ozbiljan politički analitičar hvata za glavu u raspravi s intelektualnim maherom koji ne raspolaže osnovnim političkim pojmovima kao što su recimo demokracija, pravo, izbori, pravo glasa, ustav, zakoni.

I ozbiljan analitičar i ozbiljan teolog nisu univerzalni stručnjaci, oni su čak uglavnom stručnjaci za često puta jedno usko područje unutar vlastitih disciplina kojima se bave, dok je intelektualni maher upravo obrnuto, univerzalni stručnjak za sve discipline i sva područja, jedna vrsta stručnjaka sub specie aeternitatis koji Božjim pogledom spoznaje sve i zna sve. Intelektualnog mahera je gotovo nemoguće uvjeriti u ozbiljnoj argumentaciji. On ne priznaje znanstvene argumente, ozbiljna istraživanja, znanstvene dokaze, svojim vlastitim znanjem nadmašuje i teologa i analitičara u TV debati. Intelektualni maher je karikatura, pseudointelektualac koji od ozbiljnih teologa i analitičara nastoji napraviti budale i njihov ozbiljan, predan i dugotrajan rad pretvoriti u križaljku koju svatko može riješiti samo ako napravi malo intelektualnog napora i zna solidno abecedu te razliku između malih i velikih slova.

Intelektualni maher je „prodavač magle“, obezvrjeđuje znanje, znanost i trud i rad tolikih ozbiljnih i predanih i teologa, i analitičara, znanstvenika i intelektualaca. Kako je nastao ili nastaje intelektualni maher? On ne putuje od grada do grada kao stari grčki sofist, nego gostuje u svakoj tv emisiji: od emisija o teološkim i političkim pitanjima do emisija o poljoprivredi, nogometu, duševnim bolestima, rebalansu proračuna, arheološkim iskapanjima.

On ne govori javno na trgu kao grčki sofist, nego govori koristeći veoma malo izraza koji bi trebali prema postmodernom pravilniku izražavanja sadržavati u svakoj rečenici sljedeće ključne riječi: onkrajmeta post, bez obzira je li tema opravdano zaslužuje takve izraze ili je riječ o šišanju ovaca pa možemo govoriti kako „onkraj svakog tora ovce su u post-ošišanom stanju“.

On ne piše tragedije, komedije i filozofska dijela kao grčki sofist, nego univerzalna djela dostupna najširoj čitalačkoj publici. On u sebi ujedinjuje ozbiljnost filozofa, kreativnost pisca, pobožnost teologa, objektivnost novinara, i naravno sva djela su mu „originalna“. Nikada u životu nije napisao dvije iste rečenice ili ne daj Bože plagijat. O tome koliko je citiran, intelektulani maher je prestao voditi evidenciju još u mladosti nakon prvog napisanog djela.

Umjesto zaključka

Postoji li intelektualni maher kao živo biće ili to mi sami sebi umišljamo da postoji? Ako postoji, kako je do toga došlo, kako je nastao taj majstor? Je li zato što su mu dostupni Google, Wikipedija, Yahoo? Oni su dostupni i ozbiljnim teolozima i analitičarima i bez tih pomagala se danas ne može. Kako onda ozbiljan teolog i ozbiljan analitičar, iako ima dostupne sve informacije kao i intelektualni maher, ne postaje ili bar ne želi postati intelektualni maher? Je li stvar samo u dostupnosti informacija ili postoji nešto drugo što se ne može naći među informacijama? Možda postoji nešto što se naziva poštenjem ili bolje reći prihvaćanjem vlastite ograničenosti i granica u onome što znamo, a to se ne može naći u svijetu informacija dostupnih svima. Na tome se radi i to često dugotrajno i mukotrpno tijekom cijelog života, neprestano imajući na umu da smo uvijek u opasnosti pretvoriti se u intelektualne mahere.

Ono što odvaja ozbiljnog teologa i ozbiljnog analitičara od intelektualnog mahera nisu informacije i njihova količina, nego prihvaćanje vlastitih granica, koje su još davno neki ozbiljni barem politički analitičari nazivali savjesnost, a kršćanski teolozi poniznost.

 

U Sarajevu, 22. 5. 2017.

O. J.

Leave a Reply