O nerazumijevanju

Nerazumijevanje nastane jer se podrazumijeva ono o čemu se ne govori i što nije rečeno i što se ne objašnjava ili se ne želi objasniti. Podrazumijevati šutnjom kako su stvari jasne, a ništa pri tom ne izgovoriti kao objašnjenje tih istih stvari znači poticati nerazumijevanje. Podrazumijevanje bez objašnjenja, bez riječi i bez govora stvara nerazumijevanje. Stoga je nerazumijevanje stalno zahtijevati od drugog da se sve podrazumijeva i da riječi i objašnjenja nisu potrebni.

Inzistirati i tražiti objašnjenje, isticati zahtjev da vam se riječima jasno i glasno objasni o čemu se radi, od vas će napraviti nekoga koga će kolokvijalno svi opisati kao napornog čovjeka. Od vas će se sklanjati, neće vas pozivati na zajednička druženja, izbjegavat će vas i neće vas uključivati u zajedničke projekte i timove jer ste naporni i želite da vam se stvari, ako je moguće, precizno i jasno objasne ukoliko se tiču vas i ukoliko u njima sudjelujete. Nedostatak vremena nije uvijek najbolja isprika zašto se ne razumijemo, nisu to ni obveze na poslu, puno međusobnih nerazumijevanja mogli bismo riješiti i izbjeći kada ne bismo toliko toga podrazumijevali bez ikakvog objašnjenja. Nije nimalo zahvalno ni ugodno nagađati poput vrača o tuđim mislima, željama i prohtjevima, a ipak ima nas takvih da se drugi prema nama moraju ponašati kao da su vračevi koji poznaju naše misli do u detalje i uvrijeđeno se ponašamo jer netko nije shvatio i pročitao naše misli. A trebao je i morao je jer se podrazumijeva.

Ne treba upasti u zamku kako onima koji se godinama međusobno poznaju ne treba nikakvih posebnih objašnjenja glasnih i preciznih izrečenih jasnim riječima i razumljivim jezikom. Koliko god se ljudi međusobno poznaju, kako to volimo reći „u dušu“, bez jasnih i glasno izgovorenih objašnjenja nikad nije kasno da i tako dug odnos postane žrtva nerazumijevanja. Nerazumijevanje je stav kako se ne treba ništa objašnjavati jer se nitko i ništa ne mijenja i čovjek cijeli život ostaje isti i podrazumijeva se da će čovjek na početku dvadesetih godina života biti potpuno isti i kad bude imao recimo pedeset godina. Nerazumijevanje pretpostavlja odsutnost bilo kakve promijene u međuljudskim odnosima i nerazumijevanje je ljubitelj i pobornik nepromjenjivih navika. Nerazumijevanje inzistira da, jer se čovjek uopće ne mijenja, nema potrebe za objašnjenjima i razgovorima. Podrazumijevanje će biti sasvim dovoljno da se stvari stave na svoje mjesto.

Nerazumijevanje je protiv onih koji žele i očekuju da im se stvari objasne jasno i nedvosmisleno i koji i nakon desetljeća međuljudskih odnosa ne očekuju i ne vole da se sve podrazumijeva kroz šutnju gdje ne postoji način da se odgonetne što ta šutnja znači. Čak i ako se slučajno dogodi da konačno shvatite tuđu šutnju koja podrazumijeva da već sve znate i da vam se ništa ne treba objasniti, na kraju će vam biti rečeno kako ništa niste razumjeli ili kako ste sve pogrešno shvatili. Čovjekova je sloboda da šuti i ne objašnjava ako to ne želi, ali je sloboda i njegovog sugovornika da zahtjeva objašnjenje i da ne podrazumijeva stvari o kojima drugi šuti i ne želi dati nikakvo objašnjenje. Koliko puta bismo bezbolno izbjegli nerazumijevanje kada ne bismo toliko toga podrazumijevali bez objašnjenja uvrijeđeno i povrijeđeno šuteći očekujući da drugi mora znati što se s nama i u nama događa.

Nijedan ljudski odnos koliko god trajao ne može se temeljiti na čistom podrazumijevanju gdje ljudi šute i nikada ništa međusobno ne objašnjavaju. Uvijek će biti i mora biti prostora za objašnjenja i razjašnjenja i jasne i glasne riječi koje nedvojbeno i nedvosmisleno opisuju što se među ljudima događa.

Nerazumijevanje se među nama razvija neprimjetno i ne može se odrediti točno vrijeme kad je nerazumijevanje postalo toliko jako da se više ne možemo razumjeti i kada pokušamo međusobno razgovarati. Nerazumijevanje počinje s malim i sitnim podrazumijevanjima gdje nijedna strana nije objasnila dovoljno jasno ono što se podrazumijeva. Tako nastanu kriva i pogrešna tumačenja koja s vremenom narastu do zida šutnje između ljudi kojega je nemoguće srušiti. Stvari se mogu podrazumijevati tek kad ih objasnimo drugom i kad ih ponavljamo na način kako smo se dogovorili i kako smo ih jedni drugima objasnili. Podrazumijevati razmišljanja, želje i zahtjeve koji nam nisu nikada objašnjeni na pravi način pretvara nas u one koji tapkaju u mraku, ponekad glumeći da drže svijeću i vide u kojem smjeru idu jer drugi podrazumijeva da znamo o čemu se radi iako nam nije ponudio nikakvo objašnjenje.

Radi prihvaćanja u društvu i zbog straha da ne budemo obilježeni kao „naporni ljudi kojima se sve mora crtati kao maloj djeci“, i sami ponekad popustimo pred tim stavom i razmišljanjem kako se puno stvari podrazumijeva iako smo svjesni da nam nitko nije objasnio što se podrazumijeva i o čemu je stvarno riječ. Ponekad se osmjehujemo i kimamo glavom glumeći pogled pun razumijevanja prema onom što drugi od nas očekuje, glumeći da razumijemo njegovu nutrinu, želje i tajne zato jer smo dopustili da nas podrazumijevanje pretvori u one koji ništa ne pitaju i ne traže nikakva objašnjenja. Nije lako biti „naporan kao dijete“ prema drugom u stalnom zahtijevanju da nam objasni što je želio reći, što je mislio, što od nas očekuje i gdje nas vidi u našem međusobnom odnosu. Ali i to se čini bolje od nerazumijevanja, koje podrazumijevajući da se nikad ništa drugome ne treba objasniti, oslabi i ugasi važne i duboke međuljudske odnose.

Ponekad i samo ponekad stvari se podrazumijevaju ako smo ih međusobno objasnili i razumjeli jedni druge što podrazumijevamo, što očekujemo i što želimo od drugog. U većoj mjeri stvari se ne podrazumijevaju i stalno se traži da budemo spremni dati objašnjenja drugom kako bi nas shvatio na ispravan način kako ne bi bilo nerazumijevanja. Traži se od nas da objasnimo, ali i mi smijemo tražiti od drugog da nam objasni izbjegavajući da se najveći dio naše komunikacije s drugim podrazumijeva kao šutnja bez glasa i bez govora. Međusobno „naporni kao djeca“ izbjeći ćemo nerazumijevanje koje može s vremenom zaustaviti svaki pokušaj da bilo što razumijemo od onoga što jedni drugima govorimo. Jer ponekad „glumeći da smo odrasli i da sve znamo i razumijemo, jer se sve podrazumijeva“ ne shvaćamo što drugi govori i što od nas traži niti on nas razumije i ponekad do te mjere da se pitamo je li se mi uopće više poznajemo.

Zna nam se to dogoditi ponekad zbog toga jer smo možda isuviše lijeni ili smo isuviše prestrašeni da zahtijevamo objašnjenja od drugog kao i on od nas i samo pustimo da komunikacija među nama plovi u nepoznatom smjeru podrazumijevajući naš međusobni svijet šutnje bez objašnjenja sve dok zajedničko putovanje ne završi tamo gdje je njegov prirodni završetak, a to je u nerazumijevanju.

Jer podrazumijevanje naših odnosa i onoga što ih čini bez ikakvih objašnjenja svoj prirodni svršetak pronalazi tamo negdje gdje ćemo konačno shvatiti da više niti razumijemo jedno drugo niti se više poznajemo i prepoznajemo. Zato jer smo jako puno toga podrazumijevali, previše šutjeli i vrlo malo ili gotovo nimalo se trudili objašnjavati kako bismo izbjegli nerazumijevanje.

U Sarajevu, 6. 9. 2019.

O. J.

 

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: lightwise

Leave a Reply