Majčinstvo – neobjašnjiva prilika novog života

Kako je samo bilo lijepo slušati, gledati i usputno doživljavati neke od osjećaja koje buduće majke imaju. Tako je sve lijepo, ali i mukotrpno izgledalo. Te nove promjene, kako fizičke, tako i psihičke, dolazile su same od sebe bez pitanja i bez dozvola. Mnogo žena je do sada imalo tu priliku ostvariti se kao majka, kao nositeljica novog života. Neke to, prema svom nahođenju ili prema Božijoj volji, do sada nisu ostvarile. Ali nekako bez obzira ostvarile se kao majke ili ne, sve smo rođene od neke žene. Sve imamo svoju majku, bilo da ju poznajemo ili ne. Ona je ipak postojala ili još uvijek postoji, jer ipak nas ne donose rode, već nas majke rađaju. Možda će se sada neki očevi naći zanemarenim u ovom tekstu, ali naglasak stavljam upravo na majku, jer sam prije svega žena.

Tijekom odrastanja prolazimo mnoge faze razvoja, počevši od začeća do umiranja, ali teško da će koji period ostaviti toliki utisak kao majčinstvo. Kao ta prilika da nosiš novi život. U svome životu nastojimo biti koliko toliko organizirani, jer organizacija je način života kojim si nastojimo olakšati ili pak otežati vlastiti život. Služimo se raznim metodama kako bismo bili tvorci vlastite sreće i života. I odjednom, svi konci ti isklize iz ruku, od jednom netko ili nešto dirigira tvojim tijelom. Bez pitanja i bez dozvole sva hrana koju uneseš u sebe iziđe van u trenutku sekunde. Bez tvoje kontrole javlja se podrigivanje, žgaravica, grčevi. Postepeno primijetiš i da se tvoje tijelo mijenja, više je sjaja, veći je obujam grudi i stomaka, više otoka, više umora, više tereta. Mnogi ljudi će to nazvati ne samo drugim, već drukčijim stanjem. Mnogo teškim i gotovo nepodnošljivim stanjem, jer se postepeno sve tvoje dotadašnje navike mijenjaju. Nema više lagodnog ustajanja i odlaska na posao. Nema više izlazaka i tulumarenja, nema više bezbrojnih kava poslije posla. Nema više mogućnosti da ne misliš ni o čemu i da odmaraš, jer misli same crtaju izgled lica novog bića, crtaju njegove korake, crtaju njegove prve riječi. A sve to prati osmijeh na licu. Iako je sve drukčije, iako više ništa ne mora biti isto kao prije, sve je posebno i potpuno neshvatljivo onima koji to još nisu doživjeli.

Više te nije briga za posao, karijeru, ostvarenje nekih poslovnih snova, jer upravo se jedan od snova životnog uspjeha doživljava. Sudjeluješ u kreaciji novog života, svojim tijelom i svojim umom pomažeš jednom novom biću da dođe na ovaj svijet. Ti si ovaj put u službi ostvarenja novog života, nositeljica si male mrvice koja se postepeno u tebi razvija. Ako si do tada radila, pisala, stvarala, učila, to i dalje radiš, samo na neki drugi način. Možda si u potrebi da ostaviš svoje svakodnevne obveze, možda više ne boraviš na radnom mjestu, ali ne znači da ne radiš, ne znači da tvoje tijelo ne trči maraton čak i u stanju mirovanja. Odjednom osjetiš da je bitno sve zabilježiti, zapisati, pročitati, pronaći nove informacije, ali sve se one tiču samo jedne stvari – trudnoće i majčinstva. To je jedno potpuno novo, a tako posebno stanje.

Iako je sve drukčije i možda mnogo teže, jer svaki početak je težak na svoj način, opet je sve tako posebno blaženo. Više te nije briga koliko sati provedeš u trenirci, pidžami, širokoj majici, više te nije briga gdje su salonke, crne, crvene ili teget, već je jedino bitno da ti je udobno i da se maleno u tebi može bez ometanja razvijati. Nema više jedenja s nogu, tek tako da se ubaci nešto “u kljun”, već dodatno paziš što i kada pojedeš. Sve te je manje briga što se pojedini “prijatelji” rjeđe javljaju, jer jednostavno shvatiš da više njima nisi toliko na usluzi kao prije i da si potrebniji nekome drugome. Svome malenom blagoslovu. Nije ti više problem provesti čitav dan u kući, bez da popiješ kavu s nekim i pregledaš gradske ulice i izloge, jednostavno shvatiš da te netko i nešto više treba i daješ se maksimlano. Činiš sve što možeš kako bi mu bilo ugodno i lijepo. To majčinstvo, ta neobjašnjiva prilika novog života, ti je upravo dato kako bi mogla služiti, kako bi mogla ljubiti, kako bi mogla biti slika Gospodina sada i tu. Nema više onog odgađanja, onog vremena za kasnije, nema više mogućih prilika, jer prilika je upravo tu. Tvoje je samo da ljubiš i prepustiš se tom osjećaju.

Možda će ovo teško razumjeti oni koji to još nisu doživjeli ili oni koji nisu željeli ljubiti tu novu priliku. Ali to toliko i nije važno, to je samo jedna od faza odrastanja, jedan od životnih perioda, koji svatko doživi na svoj način.

Ništa nije tako posebno, kao obitelj, kao trudnoća, kao majčinstvo, kao žrtva Njega za druge. I bez obzira koliko ti je godina, shvatiš da ništa nije tako posebno kao ostaviti nešto živo i sveto iza sebe.

Uživaj u tome i ponosno koračaj stazom života! Jer ti, ti si MAJKA!

U Sarajevu, 13. ožujka 2019. godine

Belinda Milanović, MA

Leave a Reply