Subota, listopad 23, 2021

Skroman? Riječ zvuči kao sklonjen. Skriven. Nevidljiv. Neprimjetan. Ne zvuči kao malen ili kao niskog rasta. Ne zvuči ni kao lijepa, visok, krupnih kostiju, skupo odjeven. Kako zvuči skroman? Siromašan? Bogat? Intelektualno pošten? Akademski obrazovan? Marljiv radnik?

Tko je skroman? Odmah mislimo da imamo odgovor na pitanje. Rekli bismo pa to je bar lako. Zaista? Probajte definirati skromnog? Reći ćemo. Imam prijatelja koji je skroman. Imam sestru, ona je baš skromna. Moja supruga je pravo skromna žena. Moj šef iako bogat, skroman je čovjek. On je visok i krupan, ali je tako skroman. Ona je baš obrazovana i školovana i skromna je. Ovo može biti istina. Ali ništa ne govori o skromnom. Govori o ljudima. Ženama. Muškarcima. Različitog izgleda. Dobi. Položaja. Ne možemo reći skroman je… i onda dati definiciju. Skromnog se upozna. Susretne. Skroman iznenadi. Očekujemo ponekad oholog. Zašto? Pa izgleda oholo. Što znači izgleda oholo? Pa bogat/bogata, visok/visoka, marljiv/marljiva, skupo odjeven/odjevena. Nisu li to oni neskromni? Čudno, ali ponekad nisu. Neskroman iznenadi. Zašto? Pa izgleda skromno.

Skroman i izgled? Česta greška koju pravimo. Unaprijed. Kao da je skroman isto što i izgledati skromno. Skroman zvuči kao recimo sklonjen. Onaj koji se sklanja od preuranjenih optužbi na račun tuđeg izgleda. Sklanja se od predrasude da su skroman i izgled isto. Skroman zvuči recimo kao skriven. Onaj koji se skriva od glasnih i javnih komentara da su izgled i skromnost isto. Skroman zvuči recimo kao nevidljiv. Onaj koji je nevidljiv kada se nepravedno, neutemeljeno i javno tvrdi kako su izgled i skromnost isto. Skroman zvuči kao neprimjetan. Onaj koji je neprimjetan kada se na stup srama razapne one koji su protiv mišljenja da su izgled i skromnost isto.

Sklonjen, skriven, nevidljiv, neprimjetan nisu pitanja izgleda. Odijevanja. Visine. Težine. Bogatstva. Riječ je o stvarima duha. Stvarima karaktera. Osobnosti. Biti skriven od vlastite samohvale i sebeljublja. Skloniti se od vlastite oholosti. Biti nevidljiv pred vlastitom bahatošću. Neprimjetno umaknuti vlastitoj taštini. Pred njima se ne sklanja izgled. Pred njima se sklanja ljudski duh. Učiniti sebe skrivenim, sklonjenim, nevidljivim, neprimjetnim pred privatnim sebeljubljem, ohološću, bahatošću i taštinom borba je  ljudskog duha protiv samog sebe.

Skroman je borac protiv sebe bez obzira na izgled. Nema definicije. Nema konačnog opisa. Skromnog se ne definira. Svakako se ne definira prema tome kako izgleda. Skroman i izgled najčešće ne idu zajedno, makar se uvijek tvrdi suprotno. Skromnog se susreće. Nakon izgleda. Nakon predrasuda. Nakon optužbi. Nakon javnih uvreda. Zašto? Zato jer nitko ne obraća pažnju na ljudski duh. Na njegovu borbu. Na njegova nastojanja. Svi mislimo da se ljudski duh oblači. Da je visok. Da je obrazovan. Bogat. Voli skupe stvari. Ne. Ljudski duh je drugačiji. Može biti ohol. Samoljubljiv. Bahat. Tašt. Neskroman je. Može biti sklonjen. Skriven. Nevidljiv. Neprimjetan. Skroman je. Tako bi trebalo biti. Tko je skroman? Teško je reći. Zašto? Jer je to pitanje ljudskog duha. Nevidljiv je. Nitko ne primjećuje njegovu borbu sa sobom. Svi primjećujemo tijelo. Svi vidimo izgled. Razumljivo. Nije lako prepoznati skromnog. Kao što ne vidimo ni ljudski duh ili čovjekovu dušu i skroman ponekad umakne našem pogledu.

U Sarajevu 2. 4. 2020.

O. J.

Izvor (foto): © Phokin Whansad | Dreamstime.com

Tags: , , , , ,
Oliver Jurišić

0 Comments

Leave a Comment