Utorak, 15 listopada, 2024

Strpljivost nikad ne zna kad će biti pobijeđena. Onaj koji je strpljiv ne može predvidjeti gdje će mjeseci šutnje, povlačenja, odobravanja eksplodirati u razornom bijesu. Strpljivost je teško prepoznati. Vidimo snagu srdžbe, moć ljutnje kada se ona izgubi. Ono što ne vidimo su tjedni i mjeseci strpljivog podnošenja života, životnih napora i problema. Strpljivost se ne ističe. Kao što se šutnja ne ističe u vici i galami, ni strpljivost se ne može uočiti tamo gdje smo svi srditi, bijesni i spremni na sukob zbog najmanje sitnice. Strpljivost se rađa i odgaja daleko od sukoba i svađe. Ona je poput dugogodišnje pripreme za neki događaj. Kao što se netko godinama priprema za uspon na vrh planine koji možda traje tek nekoliko dana i strpljivo se priprema i sprema mjesecima za sukob na parkingu koji može potrajati tek nekoliko sekundi i čiji ishod može rezultirati posljedicama koje će ga trajno obilježiti. Strpljivost se ne da dokraja spoznati kao što ni onaj koji se penje na planinu ne može znati hoće li se vrijeme naglo promijeniti i izazvati maglu, snijeg, oluju, lavinu. Koliko god se vježbao za sve moguće uvjete, planinar je na kraju ipak prepušten na milost i ne milost prevrtljivostima i ćudi vremena i vremenskih prilika. Koliko god se čovjek pripremao u strpljivosti, na kraju je i on prepušten prevrtljivostima i ćudima okolnosti i ljudi koje susreće. Bio i savršeno strpljiv, čovjek ne može znati tko je onaj drugi s kojim komunicira oko prednosti skretanja u susjednu ulicu ili oko pitanja tko je prije trebao doći na red na šalteru, on ili onaj drugi. Strpljivost u sebi nosi element nepravde prema strpljivom. Mjesecima biti strpljiv i sve podnositi i onda na kratko izgubiti živce zbog mjesta u redu za plaćanje računa čovjeka pretvara u nasilnika koji i kada ne učini ništa, biva označen kao netko tko je bezobrazan, nasilan i bez kućnog odgoja. Uzalud njegova objašnjenja da je mjesecima strpljiv jer mu je žena bolesna, jer su mu djeca malena, jer je upravo ostao bez posla. Ništa od toga neće biti uvaženo kao argument. Možda je bolje onda privatno divljati, bjesniti i razbijati sve oko sebe tako da nikoga ne oštetimo osim sami sebe da bi se nekoliko sekundi moglo mirno slušati kako vam se netko unosi u lice i dok vas nekontrolirano pljuje psuje vam i prijeti?

Strpljivost je nezahvalna. Kada je zbog trenutka srdžbe izgubimo, ona sama ništa ne čini da nam pomogne niti su njezini argumenti bilo kome važni. I da sama u naše ime progovori i kaže: Pustite ga na miru mjesecima me trpi i šuti i podnosi sve probleme i poteškoće, nitko je ne bi slušao. Nezahvalno je kako jedan dug period strpljivosti kojega smo s velikim naporima i mukama gradili i podnosili biva pobijeđen od nekoliko sekundi ljutnje, srdžbe, bijesa, vike, psovanja, vrijeđanja. Lakše bismo podnijeli optužbu da smo bezobrazni, arogantni, grubi i nasilni kada bi nam priznali zasluge onih tjedana i mjeseci strpljivosti koji su nam bili izuzetno teški. Prihvatili bismo da nas optuže za nestrpljivost kada bi istinski i iskreno razumjeli sve napore i patnje postizanja i čuvanja strpljivosti u odnosu prema ljudima i svijetu oko nas. Nitko od nas ne zna kontekst tuđe strpljivosti i koliko ona već traje. Strpljivost je skrivena. Ponekad je prepoznamo u onome koji dok čeka u redu, mirno podnosi i šuti tiradu uvreda i vrijeđanja od strane drugoga zbog neke potpuno beznačajne stvari. Tko zna je li taj koji je miran i šuti dosegao savršenstvo u strpljivosti ili je privatno odabrao ljutnju i bijes kako bi javno mogao biti strpljiv? Dok kao stranci stojimo u redu ili tražimo parking ili čekamo zeleno na semaforu pomislimo na sve te ljude oko sebe koji također čekaju i šute. Tko zna tko je od njih već mjesecima i tjednima strpljiv sa svojim problemima i mukama kod kuće, na poslu, s rodbinom, s obitelji. Najmanje što možemo učiniti jest u trenutku kada pomislimo nekome opsovati, izvrijeđati ga i biti nasilni prema njemu, da se sjetimo kako je strpljivost skrivena i nezahvalna. Nikad ne znamo koliko već dugo čovjek koji pred nama stoji šuti, trpi, podnosi u svojoj strpljivosti. Možda možemo pokazati zahvalnost njegovoj strpljivosti tako što ćemo i mi u tom trenutku u tom vremenskom prostoru od nekoliko sekundi šutjeti i biti strpljivi zajedno s njim.

U Sarajevu 12. 9. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: tomertu

Tags: , , , ,
Oliver Jurišić

0 Comments

Leave a Comment