Tekstovi iz popularne teologije: vjerovanja, stavovi, tumačenja i praktična primjena.
U ovom tekstu ćemo pokušati na sažet način predstaviti inače poprilično opsežno djelo engleske autorice Karen Armstrong iz 2003.: „Historija Boga”. U maniri komparativne religije autorica poduzima poprilično ambiciozan korak nastojeći sagledati ukratko cjelokupnu povijest čovjekovog pitanja o Bogu.
Po Matejevom evanđeoskom izvještaju u vrijeme Isusova rođenja se na nebu pojavila jedna nova zvijezda. Slijedeći njezin trag tri mudraca sa Istoka nađoše novorođenče te mu se duboko pokloniše. Pojava ove zvijezde je od davnina golicala maštu ne samo teologa, nego i umjetnika, pa i znanstvenika. Postoji više tumačenja ovog kozmičkog fenomena, no niti jedan se ne pokazuje potpuno optimalnim, tako da Kristova zvijezda i dalje ostaje na neki način prekrivena velom tajne.
Vjera ukoliko jest stvarno vjera, teško ju je promišljati i živjeti izvan konteksta nade, strpljivosti i postojanosti…
Na današnji dan prije 20 godina umro je obnovitelj moralne teologije njemački redemptorist p. Bernhard Häring (Böttingen, 10. studenog 1912. – Gars am Inn, 3. srpnja 1998.). Povodom ove obljetnice donosimo prijevod jednog njegovog teksta u obliku pisma o njegovoj viziji Crkve. Bio je to hrabar i pobožan čovjek, a njegov doprinos primijetio je i papa Franjo kazavši da je “p. Häring bio prvi koji je započeo tražiti novi put za procvat moralne teologije”.
Milost je vrlo važan teološki pojam. Da bi nešto bilo milost potrebna su dva uvjeta: da bude nezasluženo od strane onoga kome se iskazuje milost, te da bude neuvjetovano kod onoga koji iskazuje tu milost. Na primjer, ukoliko vas lopov sa uperenim pištoljem ljubazno zamoli da mu date sve pare što imate uza se, tu se svakako ne može govoriti o milosti, nego o pljački, jer ne da ste u ovom slučaju samo uvjetovani, nego ste čak uvjetovani golim životom.
Na svijetu postoje samo dvije vrste ljudi: jedni su farizeji, a drugi su grešnici. I farizeji su također grešnici, s tim da to ne shvaćaju.
Mudri lopov je znao kako se u društvu ne smije dogoditi da svi postanu lopovi, jer u tom slučaju ne samo da bi propalo društvo nego bi bio ugrožen i sam lopovluk.
Ideali po sebi nikada ne pripadaju aktualnom vremenu, niti aktualnom svijetu. Oni stižu ili iz budućnosti ili sa samog kraja povijesti. Zbog toga jedan vjerodostojan moralni sustav uvijek i mora biti idealističan. On mora izazivati čovjeka, uznemiravati ga, pa ako treba i nervirati ga. To je jedini put da se krene naprijed!
„Bog želi uništiti zlo u svijetu, ali to ne može učiniti. Ili to može učiniti, ali neće. Ili neće i ne može. Ili može i hoće. Ako Bog hoće uništiti zlo u svijetu i ne može, onda nije svemoguć. Ako može, a ipak ne želi odstraniti zlo iz našeg života, onda nas ne voli. Ako Bog ne želi niti može uništiti zlo, onda nije ni dobar ni svemoguć. Ako pak može i hoće – a to je jedino što priliči Bogu, prema našem vjerovanju – onda se doista pitamo odakle zlo u svijetu i čovjekovom životu i zašto Bog to zlo ne uništi ili ga ne ukloni.“ (Epikur)
