Kada naša nastojanja postanu veća od nas samih…

Vjerojatno smo svi više puta doživjeli da nam se neka velika želja ostvari onda kada više nismo bili zainteresirani za nju. Čini nam se to nepravednim, te na koncu zaključujemo da nismo rođeni pod sretnom zvijezdom ili pak da je život jednostavno nepravedan. Rekli bismo, to je nešto na što ne možemo puno utjecati, te nam preostaje samo to prihvatiti ako si želimo dobro. No što je s onim životnim situacijama na koje itekako možemo utjecati, a događa nam se nešto slično kao u primjeru s početka. Na primjer, preuzmemo na sebe neki posao koji tako žarko želimo dovršiti te se svim silama trudimo da to bude savršeno. Unatoč našem nastojanju, ipak na kraju taj posao bude pun manjkavosti, a možda čak doživi i potpuni krah. Pitamo se kako? Što smo to krivo uradili? Neki su u takvim situacijama skloni zaključku kako možda uopće nisu sposobni za taj posao, te odustaju. S druge strane, nešto u što uopće ne uložimo puno truda jer nas jednostavno ne zanima, a zbog nekih okolnosti to trebamo izvršiti, ispadne izvrsno. Nešto slično događa se, uglavnom pripadnicama nježnijeg spola, kad krenu u kupovinu točno određenog komada odjeće. Obiđu sve dostupne trgovine u gradu, pa čak i šire, i nigdje ne pronađu ono što su tražile. S druge strane, kad krenu u ležerno razgledavanje, vrate se doma s vrećicama punim odjevnih komada. Opet nam se čini da je posrijedi nekakva nepravda ukorijenjena u ovaj svijet koju treba prihvatiti. Ono u stilu, što ćeš, to je tako. No je li to baš tako? Razmislimo malo. Dok se trudimo dovesti neki zadatak do savršenstva, naša pažnja usmjerena je na svaki mogući detalj. Naravno, kako i ne bi bila kad želimo da apsolutno sve bude savršeno. Ali usredotočujući se na detalje, često gubimo iz vida cjelinu. Ili kako poslovica kaže, od drveta ne vidimo šumu!

Možemo ići još dalje, te u ovome vidjeti naznake tzv. enantiodromije, tj. principa da obilje bilo koje sile dovodi do proizvođenja njene suprotnosti. Pretjerani trud, pretjerana želja, i općenito sve što je previše, dovodi do obrata. U tom smislu, malo kad se dogodilo da su velike ljubavi imale sretan završetak, a neke su čak završile i tragično poput Shakespeareovih Romea i Julije. Suprotno tome, veći broj brakova koji su započeli bez postojanja neke posebne ljubavi, izdrže do kraja. Primjer za ovo možemo pronaći kod ugovorenih brakova. Nisu se ni vidjeli nikad ranije, a kamo li da se među njima stigla pojaviti čak i naznaka privlačnosti, vjenčaju se, stvore obitelj te malo po malo dođu u poodmakle godine kada više ni ne mogu jedno bez drugoga. Vidimo da u svemu trebamo pronaći neku mjeru, balans. Želje, trud, ljubav, usredotočenost itd., sve je to dobro i poželjno, ali čim to krene rasti i postane veće od nas samih, izgubit ćemo kontrolu, a sve to skupa proizvest će katastrofalne posljedice. S tim u vezi, Gabriel García Márquez kaže: „Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dogode kada se ne nadate“. Stoga je potrebno prema svemu zauzeti nešto ležerniji stav kako ne bi ono što dolazi iz nas samih postalo veće od nas samih.

U Mostaru 19. 3. 2020.

K. L. 

Link na povezanu temu: https://poptheo.org/enantiodromia/

Izvor citata: https://bs.wikiquote.org/wiki/Gabriel_Garc%C3%ADa_M%C3%A1rquez

Izvor foto: 123rf.com; Copyright: Benjamin Goode

Leave a Reply