O taštini

Taština je prazno samo-hvalisanje. Tašti su najbolji, najpametniji i najhrabriji. Ponavljaju kako su mogli postići sve ono što su neki drugi dobri, pametni i hrabri postigli. Mogli su i više od njih, ali im se nije dalo. Taštima je sve prelagano. Odatle izmišljaju o sebi ono što nisu učinili, a ono što je netko uspio rado podcjenjuju. Lijenost, nemar i nedostatke tašti prekrivaju vanjštinom. Precjenjuju svoj intelekt i stečeno znanje. Pametnije od sebe omalovažavaju, ponekad i vrijeđaju. Tašt misli da se vrlina može kupiti i onda ulaže u ono što je čovjeku izvanjsko. Tašt vjeruje da je vrlina kao stvar dostupna za prodaju samo treba ponuditi pravu cijenu. Taština je skrivanje. Skrivanje neuspjeha i nedostataka koji su nastali zbog lijenosti i nemara. Tašt precjenjuje svoje uspjehe i podvige. Razgovor u društvu počinje s rečenicom: Da sam htio mogao sam, ili: Kad sam ja u ono vrijeme. Tašt ne podnosi realni pogled na samog sebe. Pribjegava izmišljanjima. Taština je nezadovoljstvo, ogorčenje, prijezir što se nije uspjelo ili ne uspijeva u nečemu u čemu je čovjek imao ili ima sve mogućnosti i predispozicije. Kao kada se lijen student hvali kako je studirao na prestižnom sveučilištu uz sve moguće pogodnosti i privilegije na kojem nikad nije završio studij niti se trudio steći ozbiljno znanje. Taština mu neće dopustiti da to nazove neuspjehom iako to jest neuspjeh. Taština je ogorčenost i ljutnja na vrijeme i mladost koji su prošli, ali ih nismo iskoristili kako treba zbog nemara i lijenosti iako smo imali sve uvjete. Taština je osobina umišljenih. Često onih koji su dospjeli negdje visoko bez truda, rada i napora. Taština ne dopušta kritiku. Nikada. Nikakvu. Tašt ne može zamisliti bilo kakvu kritiku. Ako se kritika i dogodi, tašt će je prezrivo i svisoka odbaciti bez razmišljanja. Taština je bolest prijestolja i trona. Taština stoluje u nečijoj glavi koji je za sebe umislio da je neko više biće u odnosu na ostale. Taština je mjerna jedinica kojom se nečija ljudskost mjeri je li ili nije dostojna. Taština čovječnost mjeri odjećom, novcem, društvenim položajem, bogatstvom, računom u restoranu, računom s ljetovanja, kvadraturom stana, voznim parkom… Taština je gubitak osjećaja za bilo kakvu mjeru i tašt nerijetko biva prepoznat kao onaj koji nema mjere u sebeljublju i određivanju vrijednosti ljudima i stvarima. Taština ne poznaje jednakost jer proizlazi iz potrebe da se uvijek i svugdje u svemu bude glavni i prvi. I onda kada nije potrebno dokazivati snagu, hrabrost i moć, tašt ima potrebu biti glavni i prvi. Taština je bolesna potreba za dokazivanjem i pokazivanjem. Tašt nam uvijek nešto želi dokazati ili pokazati od imanja do karaktera. Taština je pretjerivanje i preuveličavanje. Tašt uvijek pretjeruje i preuveličava, posebno kad je riječ o njemu i njegovom posjedu. Taština je neprekinuto sebeljublje kako u imanju tako i činjenju. Taštom je uvijek potrebno istaknuti što ima i što je učinio makar su njegovi podvizi i posjedovanja ni po čemu drugačiji od drugih.

Taština je mržnja prema dobroj i stabilnoj prosječnosti, ona je i sklonost prema ekscesima i čudaštvima. Tašt kada primjećuje da se utapa u prosjek i svakodnevnost, pribjegava ekscentričnostima i iracionalnim djelima i ponašanjima. Tašt mora uvijek biti i ostati u centru pažnje i ponekad mu normalno ljudsko ponašanje neće biti dovoljno. Tašt mora sebe izdvojiti od svih i svega makar od sebe morao napraviti budalu i idiota. Sve će učiniti za taštinu, ako treba i vlastitu ljudskost srozati na razinu groteske i kretenizma. Taština se uzda u čovjekovu sklonost da vlada i bude kralj nad svima. Da mu se klanjanju i prigibaju pred njim glave, tijela i mišljenja. Taštu nema ništa draže kad mu se šuteći klanjaju i mrzi kad mu se netko otvoreno podsmjehuje pretvarajući ga u običnog i svakodnevnog čovjeka. Tašt ne podnosi biti običan i ljudski jer ga to podsjeća na normalan život. Taština je isto-mišljenje i tašt oko sebe okuplja one koji misle kao on, koji mu povlađuju i koji mu laskaju, koji se ne protive i suprotstavljaju. Tašt može ispasti budala kada ne uviđa da se netko dovoljno hrabar i pametan ismijava s njegovim likom i djelom. Ali taština je najvažnija, čak i onda kada skoro svi izvode komediju od njegovog lika, djelovanja i života. Taštom je najvažnije da mu se ulaguju i laskaju makar pri tom bio žrtva poruga i podsmijeha. Ne moraju iskreno misliti svoja ulagivanja i laskanja. Dovoljno je da ih izgovaraju. Tašt voli pohvale, slave i junačke govorancije na svoj račun i onda kada u njima nema ništa stvarno. Taština je stvaranje karakterne mitologije od samog sebe. Tašt nema ništa protiv toga da se o njegovim djelima i riječima govori kao o mitskim događajima. Iako su svi odreda lažni i izmišljeni. Tašt je egoistični mitoman. Jedan od onih koji za cjelokupnu stvarnost kaže: Stvarnost to sam ja! Koji za bilo koji dio stvarnosti kaže: E to o čemu govoriš, to sam ja! Taština je pokušaj pojedinca da cjelokupnu stvarnost uzurpira za sebe podlažući je sebi i svojim slikama pri čemu izmišljanja, laganja i fantaziranja čine prijeko potreban repertoar prekrajanja stvarnosti. Taština je diktatura narcisoidnosti nad nekim tko se slobodno i svjesno predaje da svojoj slici koju je izmislio bude sluga. Taština je služenje isključivo samom sebi i istovremeno nastojanje da se nad drugima vlada i da im se zabranjuje da narušavaju savršeno izgrađenu sliku. Taština ne podnosi one koji razmišljaju drugačije ili protiv nje. Taština je jednoumlje samohvale. Jednoumlje obožavanja samog sebe, svoga lika i djela koji je nerijetko izgrađen od bezočnog laganja i još bezočnijeg izmišljanja. Taštinu nikada nije zanimala stvarnost i tašt čovjek nerijetko se kreće u sferama svog privatnog nerealnog koje sa svakodnevnom ljudskom stvarnošću nema nikakve povezanosti. Tašt čovjek ne registrira stvarnost i ljude oko sebe. On primjećuje samog sebe, vlastitu pamet i znanje, stvari koje posjeduje, dvorac koji je za sebe izgradio kako nitko običan, svakodnevan i ljudski ne bi kojim slučajem ušao i konstatirao da je sve unutra prilično jadno, glupavo i na momente groteskno. Taština i tašt užasno se plaše stvarnosti i običnog čovjeka koji iz stvarnosti dolazi. Ili ga zaobilaze ili mu ne dopuštaju pristup. Taština je poremećaj percepcije stvarnosti i vlastitih dometa i sposobnosti. Tašt uvijek bira živjeti u svom poremećaju i osvetoljubiv je ako mu netko pokuša uništiti iluzije o njegovoj veličini i važnosti.

U Sarajevu 24. 8. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: prazis

Leave a Reply