O neodgovorenom

Ponekad odemo bez objašnjenja. Bez odgovora. Uvjereni smo da nam to nitko ne može zabraniti. Smatramo da netko ne zaslužuje odgovor. Ne zaslužuje objašnjenje. Ponekad to učinimo jer smo umorni od ponavljanja istog. Je li najvažnija stvar pitanje zaslužuje li netko odgovor ili objašnjenje? Jesmo li mi u procesu odlaska najvažniji i imamo li apsolutno pravo drugoga ostaviti bez odgovora? Otići bez odgovora može imati izvrsno opravdanje. Savršeno objašnjenje. Odlazak bez odgovora ostavlja prostor za konstrukcije. Priče. Izmišljanja. Laži. Odlazimo bez odgovora i time prepuštamo istinu nekomu drugom. Prepuštamo drugom da nas opisuje i definira onakvima kakvi možda nismo. Ako smo otišli jer smo preumorni od ponavljanja istog odgovora, drugog to neće spriječiti da nas opiše kao sebične i neodgovorne iako nismo takvi. Zašto ne treba otići bez odgovora? Zbog istine. Iako ta istina može biti neugodna. Opora. Surova. Mučna. Neugodna. Iako bismo i sami od nje pobjegli. Iako može biti poznata samo meni i drugom i nikom više. Teško je naknadno objašnjavati zašto nismo odmah dali odgovor i objašnjenje. Teže će se vjerovati da je istina identična i onda kad smo otišli bez odgovora i sada kada želimo odgovoriti. Bez obzira na naš povremeni kukavičluk, bježanje od odgovornosti, posvemašnju ravnodušnost prema odgovoru i objašnjenju, pametno je prije odlaska dati istiniti odgovor i pravo objašnjenje. Zna se dogoditi da drugom otežamo život jer nismo odgovorili kad smo odlazili. Dogodi se da nagađanja i izmišljanja zbog čega nismo dali odgovor postanu jedina istina i stvarnost koja iskrive sliku koju imamo jedno o drugom i nepovratno upropaste naš odnos. Odlazimo bez odgovora jer se plašimo. Odlazimo bez objašnjenja jer smo uvjereni da se više nema što objasniti. U tom trenutku ne znamo da najviše sebi štetimo što nismo spremni ili ne želimo dati odgovor zašto odlazimo. Uskoro će do nas doprijeti verzije našeg odgovora kojega nismo dali i koji nije prešao preko naših usana. Ubrzo ćemo čuti mnoštvo glasova koji izmišljaju priče, pletu intrige, pišu bajke, lažno govore, neiskreno šapuću po uglovima ulica i unutar tuđih zidova. I ne možemo promijeniti ništa. Odgovor koji dajemo nitko više ne smatra istinitim i rijetko ga tko čuje. Dapače, istinit odgovor o našem odlasku nam se predbacuje kao laž i izmišljotina, dok se laž i izmišljotina o našem odgovoru širi kao zaraza nepobitne i apsolutno sigurne istine. Kada odlazimo, mudro je dati odgovor i objašnjenje zašto odlazimo. Nema veze što će istinitost našeg odgovora uskoro biti prekrivena slojevima izmišljotina, laganja, ogovaranja i kleveta. Ne dugujemo odgovor nikome drugom osim sebi i radi sebe trebamo dati odgovor i objašnjenje. Neodgovoreno i neobjašnjeno oduvijek je bilo plodno tlo na kojem se brzo posije i još brze izraste bezbrojno zrnje sitnih laganja, prešućivanja, iskrivljavanja, ogovaranja, tračeva, preuveličavanja. Kada odlazimo, istinu dugujemo sebi i onda kad je za nas mučna i neugodna i onda kada smo krivci odlaska.

Neodgovoreno i neobjašnjeno nas nikada neće pustiti na miru. Uvijek će nas poput utega vući prema dole u kaljužu neistine, obmane, zablude. Teško ćemo se ikada od njega oprati i do kraja očistiti. Nije sigurno i da će naš odgovor i naše objašnjenje biti prihvaćeno kao istinito. Nitko nam neće jamčiti da naš odgovor i istina koju smo izrekli neće već čim uho okrenemo na drugu stranu biti iskrivljeni do neprepoznatljivosti. Poučeni lošim iskustvima iskrivljavanja, prešućivanja i skrivanja naših odgovora i objašnjenja, pomalo rezignirano odbijamo dati odgovor i objašnjenje. Radije se povučemo, ušutimo i sakrijemo jer smo umorni od toga da nitko zapravo ne želi čuti naš istinit odgovor i naše pravo objašnjenje. Biramo tihe i nečujne odlaske bez odgovora i bez objašnjenja. Netko drugi razumije i pušta nas na miru. Šuti zajedno s nama i ne govori. Netko opet umjesto nas, kada već daleko odmaknemo i nemamo se snage vraćati i davati odgovore i objašnjenja, posije toliko neistine, laži i prešućivanja i obmana da očajno pomislimo kako se više ne isplati ponuditi istinit odgovor i pravo objašnjenje. Odustanemo i pustimo drugima da umjesto nas odgovaraju i objašnjavaju. I često nemamo gdje pobjeći i sakriti se. Ne možemo se čak niti odmoriti. Prate nas odgovori koje nismo izgovorili i objašnjenja koja nismo dali. Ponekad smo i sami krivi. Jer smo mislili da nije važno dati istinit odgovor i pravo objašnjenje i nikoga ne zanima naš odgovor. Tek kad vidimo sijaset lažnih odgovora i pogrešnih objašnjenja, shvatimo da su mnogi očekivali odgovor i objašnjenje i da smo, htjeli ili ne htjeli priznati, prema nekima od njih bili nepravedni i nepošteni. Ostavili smo ih bez odgovora i bez objašnjenja iako su zaslužili i jedno i drugo. Sebi smo najveći neprijatelji kada ostavljamo neriješene odnose, veze i komunikacije bez odgovora i bez objašnjenja. Ne možemo se uvijek pozivati na našu privatnu apsolutnu slobodu i nedodirljivu individualnost i umišljeni anarhizam kako nikada nikom nismo dužni dati nikakav odgovor i nikakvo objašnjenje. Ipak jesmo dužni i trebali smo to učiniti. Neugodno je iskustvo kada netko nestane bez odgovora i bez objašnjenja i povuče se u neprobojnu šutnju. Nezahvalno je izmišljati odgovore i objašnjenja koji stvarno ne pripadaju nama. I u najnevinijoj potrebi da shvatimo što se dogodilo, možemo stvoriti laž, obmanu, prešućivanje, trač, klevetu iz duboke potrebe da dobijemo odgovor i pronađemo objašnjenje. Teško je prihvatiti biti kriv kada nismo htjeli dati odgovor i objašnjenje i sada ne možemo ispraviti stvari jer više nitko ne želi čuti što imamo reći makar to bila najistinitija istina i najracionalnije objašnjenje. Trebali smo i morali smo to učiniti odmah na početku, prije nego je sloj neistina i obmana prekrio mogućnosti naših odgovora i objašnjenja. Neodgovoreno i neobjašnjeno može biti zanimljivo, tajanstveno i privlačno. Može biti i pogubno i opasno za naše odgovore i objašnjenja. Sebi dugujemo odgovor i objašnjenje makar kasnije i jedno i drugo prekrila prljavština laganja, prešućivanja, preuveličavanja, izmišljanja neizgovorenog i neobjašnjenog. Odgovor i objašnjenje uvijek i na prvom mjestu dajemo sebi, a tek onda drugom makar nismo ni mi ni oni zadovoljni i sretni s tim. Ponekad to može biti izrazito mučno i neugodno. Ali je oslobađajuće ako su i odgovor i objašnjenje istiniti koliko god bili teško prihvatljivi kako nama tako i onom kojem dajemo odgovor i objašnjenje.

U Sarajevu 11. 7. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Jatinder Kumar

Leave a Reply