Utorak, lipanj 15, 2021

Etiketiranjem uništavamo međusobne odnose, ali štetimo i sebi samima. Stoga je vrlo važno znati kako se ponašati prema drugima, a da im pri tome ne lijepimo razne etikete.

Svakodnevno se u odnosima s drugim ljudima služimo etiketiranjem, tj. mehanizmom kojim pokušavamo staviti ljude u određene kategorije kako bismo znali na koji način postupiti s određenim osobama. Tako često znamo za nekoga reći da je čudak jer se njegovo ponašanje i razmišljanje ne uklapa u ono što nazivamo normalnim, ili pak da je netko jako arogantan jer se ne smiješi kad ga sretnemo. Naravno, etikete mogu biti i neke pozitivne karakteristike, ali to ne znači da su one prihvatljivije od onih negativnih. Razlog tomu je taj što je čovjek po sebi kompleksno biće i ne može se jednostavno poistovjetiti s nekim svojim karakteristikama. Život bi bio puno lakši i jednostavniji kad bismo na osnovu jedne karakteristike ili na osnovu prvog susreta s nekom osobom odmah znali kakva je. No, to nije i ne može biti tako. Svi ponekad mogu biti i ljubazni, i arogantni, i svadljivi, i lijeni, i duhoviti itd. Ali to ne znači da su takvi cijelo vrijeme. Još veći problem kod etiketiranja jest taj što ono utječe na naše ponašanje prema drugima. Ako nekoga u samom startu označimo arogantnim, naravno da se nećemo upustiti u razgovor s tom osobom, a još manje ju prihvatiti kao svoje društvo. Etiketiranje nas često sprječava da učinimo nešto dobro za druge, da pokušamo odgonetnuti zašto se ta osoba ponaša na takav način. Ali za tako nešto potrebno je puno volje, snage i živaca, no mi često nismo spremni na to. Lakše nam je osobu označiti nekakvom etiketom poput ”neodgojen”, ”lijenčina”, ”zgubidan” i sl. U skladu s ovim Jung kaže: ”Razmišljati je teško, zato ljudi većinom sude”. Ne samo da ovakvim pristupom nećemo pomoći, nego samo možemo učiniti da se u osobi javi bunt i da njeno ponašanje bude još gore. Mi zapravo etiketiranjem ne dozvoljavamo drugima da se promijene na bolje. No, pitanje je kako se možemo postaviti prema drugima bez etiketiranja i možemo li uopće ne etiketirati druge?

Rosenberg – opažaj umjesto da procjenjuješ

Odgovor na ovo pitanje pokušat ćemo pronaći kod američkog psihologa i autora Marshall B. Rosenberga. On kaže da smo mi ljudi inače skloni procjenjivati jedni druge, pa stoga na primjer na osnovu toga što osoba često ne uradi zadatke na vrijeme, etiketiramo ju kao lijenu. To zapravo nije potpuna laž, ali time sprječavamo moguću pozitivnu promjenu u ponašanju te osobe. Čim čujemo nekakvu negativnu riječ uz vlastito ime, normalno je da se u nama javlja obrambeni mehanizam jer se osjećamo napadnutima. Stoga Rosenberg u zamjenu za procjenu nudi opažanje, tj. umjesto da osobi kažemo da je lijena, bolje je npr. reći: „Zadnja dva jutra kasniš na posao i još uvijek nisi uradila zadatak koji je trebao biti završen prekjučer”. Na taj način, tvrdi Rosenberg, osoba se neće osjetiti napadnutom, te će moći jasnije uvidjeti u čemu je pogriješila, ali joj se ujedno i nudi prilika da to ispravi.

Razlog više zašto bismo trebali izbjegavati etiketiranje i vjerovati da se ljudi mogu promijeniti na bolje je taj što istraživanje objavljeno u časopisu Jurnal of Personality and Social Psychology iz 2014. godine pokazuje da oni učenici koji su vjerovali da se drugi mogu promijeniti na bolje bili su pod manjim stresom, uspješniji u rješavanju školskih zadataka te kvalitetnijeg zdravlja. Dakle, izbjegavanjem etiketiranja ne samo da pomažemo drugima nego i sebi samima.

U Mostaru 22. 1. 2021.

K. L.

Izvori:

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Aleksei Gurko

Tags: , , , ,
Katarina Lauc

0 Comments

Leave a Comment