Prozni tekstovi.
Pješak. Zeleno. Hoda. Prelazi. Zvuk. Približava se. Snažniji. Jači. Glasniji. Tup udarac. Pad. Daleko. Na drugu stranu. Auto. Metalik. Crno. Zatamnjena stakla. Ne koči. Ne staje. Ubrzava. Odlazi. Poziv. Sine? Sviđa ti se poklon? Problem? Kakav problem? Gdje? Kada? Ne brini. Zovem ministra. Odmah. Šefa graničnog prijelaza. Samo vozi. Ne zaustavljaj se!
Kamere. Reflektori. Voditeljica. Krupni plan. Lijepe crte lica. Najava emisije. Najava gosta. Zastupnik. Dvostruki. Pet i po’ hiljada mjesečno. Godišnje? Oko sedamdeset hiljada. Govori. Zastupnik. Odmjereno. Samouvjereno. Uvjerljivo. Kao da zaslužuje. Toliko para. Sve zaradio. Sam. Radom. Pošteno. Po zakonu. Voditeljica. Kamera. Krupni plan. Nije li previše? Njeno lice. Lijepo. Upitan pogled. Penzioneri. Tristo pedeset maraka. Zastupnik. Meškolji se. Vruće. Reflektori. Kamere. Govori. Govori. Zakoni. Procedure. Akti. Podakti. Zakonske norme.
Kupac? Pita. Prvi. Drugi. Izgovara. Ime. Prvi. Iznenađen. Nije naš?????? Njihov je! Zašto nije naš? Naši nemaju para. Njihov? Nije u redu. Ali. Ima. Pare. Znaš za pare? Nemaju nacionalnost. Religiju. Identitet. Prvi. Sliježe ramenima. Tačno. U pravu si. Završavaju. Drugi ustaje. Sprema papire. Izlazi. Dodiruje kovertu. Dvadeset hiljada. Još. Devetnest i po’. Telefon. Riješeno. Natječaj? Prekosutra. Žalbe? Kakve žalbe? Zrak? Vjetar? Zelenilo? Zagađenje? Zaboravi. Smatraj riješenim!
Reflektori. Blicevi. Novinari. Gužva. Galama. Zvonjava. Košnica. Bezbroj glasova. Nadvikivanje. Kratka šutnja. Najava. Ministar. Dolazi. Pet minuta. Kasnije. Ulazi. Ministar.
Gleda. Puno ljudi. Mladih ljudi. Peron neuredan. Prljav. Opušci. Ostatci hrane. Plastične boce. Zašto odlazi? Razmišlja. Beskrajan niz razloga. Posao. Plaća. Sigurnost. Standard. Poštovanje. Stručnost. Priznanje. Dostojanstvo. Prestaje razmišljati. Zadovoljna. Motiva beskrajno puno. Udahne.
Ah, nasilje! Stariji đavao uzdrhta od zadovoljstva. – Bezumno nasilje, nasilje nad nemoćnima, nad djecom, genocidi, ratovi oduvijek je bilo naše glavno oružje bar kad su ljudi u pitanju. Usne starijeg đavla izviju se u zloban smiješak dok je govorio, a oči mu poprime luđački sjaj. Vidjelo se da uživa.
Trojica. Ulaze. Biraju stol u kutu. Lice jednog od njih poznato. S plakata. S drečavom pozadinom. I druga dvojica poznata. S plakata pored tramvajske stanice. Naručuju brzo. Ništa posebno. Žure. Prvi vadi papir i olovku. Ne nosi kravatu. Ležeran. Košulja. Džemper. Prvi nešto piše. Drugi gleda na mobitel. Lista prstom. Prvi govori. Izbori su gotovi. Dobili smo što smo htjeli. Šef je rekao da vam ponudim sljedeće. Šef stranke naravno. Okrene papir prema njima. Gleda. Treći odmahuje glavom. Ne može. Ministarstvo financija je naše. Prvi ga gleda. Kako vaše? Niste osvojili glasova koliko i mi. Nemate moralno pravo. Treći se osmjehuje. Sarkastično. Moral? Hahahahaha. Uzmi ili ostavi.
Neka bude… tajnovite riječi čiju moć izgleda samo jedan jezik razumije i kontrolira i smije izgovoriti, jezik Tvorca. Svi drugi jezici kada pokušaju izgovoriti te riječi neka bude, ne postignu ništa jer ili se ništa ne dogodi ili nastane katastrofa i uništenje. Možda je tajna Tvorčeva jezika samo u tim riječima neka bude, možda je tu tajna svega i možda nakon svega ne treba biti više toliko znatiželjan i ostaviti te riječi na miru i pustiti ih da počivaju u svojoj tajnovitosti.
Osjećao je zluradost i blagu pakost, zlobno zadovoljstvo otkrivši da stariji đavao ne zna sve o ženama, dobro, zna veoma puno, ali ipak ne zna sve, iako o svemu drugom od stvaranja do danas zna sve…
Ulazi u zgradu. Poznati hodnici. Poznata lica. Ulazi u studio. Deset minuta do početka emisije. Drugi analitičar već tu. Pozdravljaju se. Srdačno. Širokim osmijesima. Poslije emisije? Ima li kakvih planova? Nema. Odlično. Vodi ga na večeru. Novi restoran. Tek otvoren. Izvrsna riba i morski plodovi i vrlo kvalitetno vino…
