Zemljište

Kupac? Pita. Prvi. Drugi. Izgovara. Ime. Prvi. Iznenađen. Nije naš?????? Njihov je! Zašto nije naš? Naši nemaju para. Njihov? Nije u redu. Ali. Ima. Pare. Znaš za pare? Nemaju nacionalnost. Religiju. Identitet. Prvi. Sliježe ramenima. Tačno. U pravu si. Završavaju. Drugi ustaje. Sprema papire. Izlazi. Dodiruje kovertu. Dvadeset hiljada. Još. Devetnest i po’. Telefon. Riješeno. Natječaj? Prekosutra. Žalbe? Kakve žalbe? Zrak? Vjetar? Zelenilo? Zagađenje? Zaboravi. Smatraj riješenim!

Koalicija

Trojica. Ulaze. Biraju stol u kutu. Lice jednog od njih poznato. S plakata. S drečavom pozadinom. I druga dvojica poznata. S plakata pored tramvajske stanice. Naručuju brzo. Ništa posebno. Žure. Prvi vadi papir i olovku. Ne nosi kravatu. Ležeran. Košulja. Džemper. Prvi nešto piše. Drugi gleda na mobitel. Lista prstom. Prvi govori. Izbori su gotovi. Dobili smo što smo htjeli. Šef je rekao da vam ponudim sljedeće. Šef stranke naravno. Okrene papir prema njima. Gleda. Treći odmahuje glavom. Ne može. Ministarstvo financija je naše. Prvi ga gleda. Kako vaše? Niste osvojili glasova koliko i mi. Nemate moralno pravo. Treći se osmjehuje. Sarkastično. Moral? Hahahahaha. Uzmi ili ostavi.

Dobro, brzo i jeftino

„Dobro, brzo, jeftino“ predstavlja jedan idealizirani, osobni željeni model kojeg se nastoji primijeniti na područje kupoprodaje, ali i na brojnim drugim životnim područjima. Kako se radi o idealiziranom modelu, on ne može postojati kao takav i u stvarnosti, ali s obzirom da je riječ o idealu, on itekako može postojati na razini ljudskih želja i očekivanja, a tu se onda nekima otvara izvrsna prilika za manipulaciju i prijevaru.

O JAVNOSTI

Javnost je medijski fenomen u svrhu pokušaja objektivizacije pojedinačnih stavova. Javnost je pseudoznanstvena statistika, a mediji su istraživački centri. Međutim, temeljni problem javnosti kao pseudoznanstvene statistike je nemogućnost objektivizacije pojedinačnih želja, ideja i misli onih koji se pseudoznanstveno definiraju kao javnost. Zaustavljanje nekoliko slučajnih prolaznika koji kad i daju identične odgovore ne čini medijske djelatnike znanstvenicima niti medije istraživačkim znanstvenim centrima.

Myth is not dead – o mitu, mitomaniji i mitološkom načinu razmišljanja

Prema Klaićevom „Velikom rječniku stranih riječi“ (1968.), Mit (grč. mŷthos) predstavlja priču, predajno vjerovanje starih naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i legendarnim herojima. U prenesenom značenju, mit naznačuje bajku, priču, izmišljotinu, odnosno, nevjerodostojan prikaz nekih događaja. Uz potonje bi se dobro nadovezao i pojam mitomanije. Radi se o sklonosti lažnomu pretjerivanju u opisivanju nekih događaja. U djece do neke dobi to je normalna fiziološka pojava, a kod odraslih može biti prisutna kao posljedica nekih poremećaja i bolesti.

O političkoj korektnosti

Talijanski filozof i psiholog Umberto Galimberti u svome djelu Neugodni gost (Nihilizam i mladi) u djelu knjige u kojem piše o mladima u Italiji i utjecaju i korištenju droge piše sljedeće: „Za one koji su već uključeni u svijet rada, ekstazi pak predstavlja oslobođenje od pritiska uloga, funkcija i estetike distance i hladnoće što se u zapadnim navadama imenuje „korektnost“. Ta elegantna riječ izrasla u vrtu ne-komunikacije, gdje je dodir formaliziran, riječ stereotip, pogled neosoban, a sve je skupa u znamenju nepovjerenja što svakome od nas jamči povlačenje bez uvrede bilo koga.“ Ova Galimbertijeva opaska dobro opisuje pozadinu „korektnosti“ kao univerzalne  nezainteresiranosti za svijet i čovjeka.