Tjeskoba se plaši sigurnosti. Želi je izbjeći. Nastoji je zaobići. Kada se u zraku osjeća sigurnost, tjeskoba pokušava umaći. Sakriti se. Tjeskoba se uvijek povlači. Sigurnost uvijek napada. Tjeskoba je bjegunac kojega sigurnost progoni. Sigurnost je kao lovac koji nenametljivo, tiho, ali uporno ide za svojom lovinom.

…Prolaznost…
„…sam prolazeći on zna – o prolaženju konačnih stvari; kao prolazan, on zna o prolaznosti. Jedino on među prolaznim bićima ima zao pogled, on već u proljetnom rasprskavanju vidi zimsku pustoš, u cvjetanju propadanje, u snazi slabost, u usponu već slom, životu već smrt…“ (Eugen Fink)…