Kada sam bio dijete, mislio sam da je neka daleka zemlja odmah iza brda iznad kuće, mislio sam da filmski likovi stvarnu ginu i plakao sam kad ubiju pozitivca, mislio sam da se u sumrak ne smije prolaziti pored groblja, pjevati i zviždati po mraku i da se u ponoć uvijek događa nešto strašno, mislio sam da su neka drveća i raskrsnice uklete, kao i neke osamljene kuće. Mislio sam da su u školi na karti planine i rijeke neizmjerne, mislio sam da vrhovi planina sežu do neba i da rijeke teku i nigdje se ne ulijevaju i mislio sam da je biblijski potop potopio cijeli planet. Mislio sam da u šumi uz životinje žive vile, vukodlaci, neki šumski ljudi i da na kraju šume postoji dvorac u kojem žive svi likovi iz bajki i priča za koje sam znao i čitao. Mislio sam da postoji Zagor, Darkwood i sva ona naselja koja počinju sa Fort i da se kamenom sjekirom mogu rezati i cijepati drva. Mislio sam da u radiju stanuju maleni ljudi koji govore i pjevaju i da u televizoru žive svi oni koje sam vidio iako nisam mogao razumjeti kako su prvo svi bili crno-bijeli, a poslije u boji. Mislio sam da postoji mjesto u kojem živi Tarzan, kao i mjesto gdje žive Ninja kornjače i da postoje veliki miševi koji govore, znaju filozofiju i borilačke vještine. Mislio sam da su Tom i Jerry najbolji prijatelji i da nezgode koje im se događaju rade radi nas da nas zabave. Mislio sam da postoji babaroga, da nosi crninu i maramu i izgleda kao baka od mog školskog prijatelja koja nas je uvijek tjerala s dvorišta kad bi se igrali. Mislio sam da Jean Claude Van Damme nikad ne može biti negativac i poginuti makar uvijek dobije jake batine prije nego se osveti. Mislio sam da je Rambo pravednik i da su svi ljudi koje je ubio zaslužili da umru i kako mu nikad ne nestane municije i kako nikad ne puni oružje. Mislio sam da je Bruce Lee u jednom filmu stvarno umro, zbog čega sam danima bio tužan. Kad sam vidio Chucka Norrisa, bio sam iznenađen da se i Nijemci znaju tući kao i Kinezi. Mislio sam da Steven Segal nikad ne može zaraditi ogrebotinu koliko je bio dobar glumac! Mislio sam da je Arnold Schwarzenegger čovjek-robot i da se zato ne smije i ne plače kad glumi. Mislio sam da Bog sjedi na oblacima i da ga mogu vidjeti kad letim avionom i da se može skočiti na oblak bez da se propadne na zemlju. Mislio sam da Bog plače kada pada i kiša i da je baš ljut kad grmi. Mislio sam da je električar čarobnjak koji stvara svijetlo i zlikovac koji mi isključi struju uvijek kad je crtani film. Mislio sam da poslije crtanog filma svi idu spavati, cijeli svijet, a ne samo ja, sve dok se ujutro ne probudim prvi prije svih i onda se svi probude poslije mene. Mislio sam da ako ideš natraške, Bog plače, a đavao se smije, zato sam uvijek gledao i hodao samo naprijed. Mislio sam da učitelj u školi ne jede, ne spava i ne diše i jednom kad sam ga vidio kako pije vodu, svijet mi se srušio, isto je tako bilo kad je župnik došao u blagoslov kuća, kod nas popio rakiju i otišao u WC… Mislio sam da neki ljudi nemaju nikakvih ljudskih potreba. Mislio sam da ti u autu ništa ne može biti jer si zatvoren sa svih strana i da možeš pobjeći od svega koliko brzo ide. Mislio sam da ga pogone maleni čađavi konji jer uvijek su govorili koliko motor ima konja. Mislio sam kad netko kaže Bugojno ili Gornji Vakuf da je to negdje na drugoj planeti i da treba jako puno auta da se do tamo dođe ili raketa u kojoj se leti. Mislio sam da ako budem dobar u školi, dogodine neću morati ići i kad završiš prvi razred osnovne, završio si zauvijek školu. Mislio sam da treba biti najjači u školi ili u razredu ili biti barem među prvom trojicom kojih se svi u školi boje ili im se dive. Kad sam naučio čitati slova, mislio da postoji sve ono o čemu su pisala i kako sam se razočarao kad sam shvatio da ne postoji lisica koja govori i vrana koja pametuje. Mislio sam da je brojeve izmislio netko tko ne voli djecu jer nisam volio matematiku. Mislio sam da su sličice čokoladice Životinjsko carstvo napravljene fotoaparatom i da su na njima prave životinje i da je lav najveća i najjača životinja jer su ga zvali kraljem životinja. Mislio sam da je moju sestru donijela roda i pitao sam mamu zašto ona nema perje i krila i zašto izgleda kao i ja. Mislio sam da je pijetao baš ljubomoran na mene što hranim kokoši i da me je zbog toga proganjao. Mislio sam da će mi narasti rep ako popijem kavu. Nekad smo bili djeca i mislili zanimljive i šašave stvari o svijetu i ljudima oko sebe…
U Sarajevu 30. 5. 2020.
O. J.
Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Katarzyna Białasiewicz
