Nakon što je Stvoritelj čovjeka stvorio bili su iscrpljeni svi materijalni životni sastojci. Iz čega će sad stvoriti ženu? Nije preostalo ništa čvrstog, ništa uhvatljivog.
Dugo je Stvoritelj razmišljao, a onda uzeo:
- oblinu mjeseca, savitljivost loze i drhtaj trave;
- vitkost trske, raskoš rascvjetanog cvijeća;
- laganost lišća i vedrinu sunčevnih zraka;
- suze oblaka i nestabilnost vjetrova;
- bojažljivost zeca i ponos pauna;
- slatkoću meda i neustrašivost tigra;
- žar vatre i hladnoću snijega;
- razgovorivost svrake i pjev slavuja;
- lukavost ždrala i vjernost divlje patke.
Sve ove neopipljive elemente ujedinio je Stvoritelj, načinio od njih biće i doveo ga čovjeku.
Nakon tjedan dana došao je čovjek njemu i rekao: “Gospodine, ova žena koju si mi dao čini me nesretnim; priča bez prestanka i nepodnošljivo me muči te više ne mogu naći mira. Ona želi da joj svakog trenutka poklanjam pažnju i na taj način tratim svoje vrijeme. Oko svake malenkosti napravi veliku galamu i ništa pametno ne radi. Došao sam da ti ju vratim, jer s njom ne mogu živjeti.”
“Pa dobro”, reče Stvoritelj i uze ju natrag.
Nakon tjedan dana dođe ponovno Stvoritelju i reče: “Gospodine otkako sam ti ono stvorenje vratio, moj je život prazan. Stalno mislim na nju, kako je plesala i pjevala, kako me je gledala (krajičkom oka), kako je čavrljala sa mnom i privijala se uza me. Bila je tako lijepa i nježna. Njen me je smijeh tako veselio. Molim te, vrati mi ju natrag.”
“Pa dobro”, reče Stvoritelj, i vrati mu ju natrag.
Ali već nakon tri dana, dođe čovjek opet i reče: “Gospodine ne znam, ne mogu to objasniti, a nakon svega mog iskustva s ovom ženom, došao sam do zaključka da mi stvara više brige nego radosti. Zaklinjem te stoga, uzmi ju opet natrag!”
No Stvoritelj reče: “Nestani mi brzo ispred očiju. Dosta mi je toga. Živi kako znaš!”.
Na to će čovjek: “Ali ja ne mogu s njom živjeti.”.
“Ali, ni bez nje ne možeš živjeti”, odvrati mu Stvoritelj, okrene leđa i nastavi svoj posao.
“Što da radim?”, reče čovjek sav zdvojan, “ne mogu s njom, a ne mogu ni bez nje živjeti!”.