Petak, 22 studenoga, 2024

Susret se razlikuje od prolaska pored ljudi. Susret uvijek nosi rasterećenje i susretu se ide u susret i ne čeka ga se. Susret ne počinje ni pitanjima ni odgovorima. Susret počinje zagrljajem  i šutnjom koji dugo traju i gdje se ništa ne govori i ne pita…

Svakodnevno prolazimo pored puno ljudi, ali rijetko susretnemo nekoga. I prolazak pored poznanika nije susret, nego samo površni kontakt s nekoliko protokolarnih i napamet naučenih pitanja bez želje da se upustimo u ozbiljniji razgovor. Površna pitanja i površni odgovori i ne ostavljaju drugu mogućnost. Prolazak pored većeg broja ljudi koje poznajemo, ali ih ne susretnemo ispočetka stvori znatiželju. Znatiželjni smo previše o njihovom privatnom životu, a premalo o njihovim problemima i onome što ih stvarno boli.

Prolazak pored ljudi uključuje obećanja o što skorijem ponovnom susretu koji se nikad ne dogodi ili razmjenu brojeva telefona koji se rijetko ili nikada kasnije ne nalaze na listi propuštenih poziva i neodgovorenih poruka. Prolazak pored ljudi uključuje i pretjeranu glumu osjećaja zadovoljstva jer smo se vidjeli, iako je osmijeh namješten i izvještačen. Prolazak pored ljudi opterećuje jer zahtjeva stalno osmjehivanje i glumatanje zadovoljstva susretom. Nekoliko ljudi koje se sretne dnevno u prolazu kojima namještamo osmijeh i sjaj u očima malo kasnije postaju uzrok umora, nemira i živčanosti u vlastitoj kući. Previše ljudi prolazi pored nas svaki dan i previše površnih poznanstava opterećuje i umara. Ponekad put na posao ili s posla izgleda kao mučan uspon zbog onih za koje znamo da ćemo na njih naići.

Ustručavamo se čak i pokušati razmišljati da nekome možemo reći kako nismo zainteresirani za razgovor, priču i pitanja. Suviše izvještačeni svakodnevnim osmjehivanjem i ljubaznošću ne usudimo se ni pomisliti da se smije biti ljut, neraspoložen i nezainteresiran za razgovor. Ne usudimo se čak ni namjestiti lice tako da pokazujemo kako nam nije do nekog posebnog kontakta, barem ne danas. Zato prolazak pored ljudi umara, pitanja su dosadna i odgovori predvidljivi, ali i dalje glumimo da smo iznenađeni, sretni, kako pitanjima, tako i odgovorima. Nije dopušteno biti mrzovoljan kad vam netko ide na živce niti se smije dati do znanja da nismo u raspoloženi. Osmijeh uvijek mora biti tu bez obzira što ga glumimo.

Susret se razlikuje od prolaska pored ljudi. Susret uvijek nosi rasterećenje i susretu se ide u susret i ne čeka ga se. Susret ne počinje ni pitanjima ni odgovorima. Susret počinje zagrljajem  i šutnjom koji dugo traju i gdje se ništa ne govori i ne pita. U susretu zagrljaj i šutnja trebaju postaviti sva pitanja i dati sve odgovore. Susret se ne događa u prolazu i nije predviđen za površne poznanike. Susret ne umara, nego pruža priliku za odmor, mir i zadovoljstvo. Susret daruje djeliće sreće koji su rasuti životnim putem i tako daje smisao životu.

Susret ne predviđa glumatanje, lažne osmjehe i lažni sjaj u očima jer susret između osoba ne može sakriti radost, iskren osmijeh i stvarni sjaj u očima. Kada prestane zagrljaj i prestane šutnja, susret se nastavlja pogledom i osmijehom koji ne glume, možda i suzama koje ne žele i nemaju potrebu  skrivati umor, tugu, strah ali i radost. Susret se nastavlja pitanjima i odgovorima gdje svako pitanje i svaki odgovor nije površna razmjena riječi nego istinsko zanimanje za život drugoga.

Susreti su rijetki, zato su dragocjeni. Ne događaju se baš svaki dan. Ali kad se dogode mogu promijeniti sve i pitanja i odgovore i pogled na život i sam život i samog čovjeka. Pamtimo li naš zadnji susret? Je li nam taj susret promijenio sve? Iščekujemo li uskoro neki budući susret? Kada smo zadnji put nekoga susreli i kada nas je netko zadnji put susreo? Prolazak pored površnih poznanstava umara, ali susret odmara, liječi i daje smisao životu. Susrete treba pamtiti i od njih živjeti i kroz njih nadati se novom susretu jer susret je lijek za previše površnih poznanstava koja nas umaraju i u kojima glumimo. Susret je trenutak kada se ne umara i ne glumi, to je trenutak u kojem se konačno čovjek u šutnji i zagrljaju s drugim, u osmijehu i suzi, u pitanjima i odgovorima osjeća istinskim ljudskim bićem koje živi dobar dio života umorno od površnih poznanstava, i zato je susret dragocjen trenutak sreće i mira u kojem čovjek može na trenutak zastati i odmoriti dušu od glume, namještenih osmijeha i glumljenih iznenađenja i zadovoljstava.

 

 U Sarajevu, 27. 8. 2017.

O. J.

 

Izvor (foto): 123rf.com

Tags: , , , , ,
Oliver Jurišić

0 Comments

Leave a Comment