Jedan kratki ozbiljno-neozbiljni tekst o ljubavi…

Ljubav kao slabost: Slaba ljubav razmišlja u sebi; nema snage ni hrabrosti izreći to na glas: „Padni na koljena i preklinji me, ili ako ti je više svojstveno, vrišti i prijeti… Kako god, tad ću znati što želim znati: da ne možeš bez mene.“

Ljubav kao jakost: Jaka ljubav razmišlja u sebi, ali nije joj problem to ni na glas reći: „Volim te. Želim s tobom dijeliti život, dobro i zlo… premda bi teoretski – ako bi morao – mogao i bez tebe.“

Ljubav kao potpuna posvećenost: „Istinski volimo samo one koje volimo čak i u njihovoj nemoći i bijedi. Čuvati, praštati, tješiti, to je sva umjetnost ljubavi.” – Anatole France

Ljubav kao ostavština: “Jedina važna stvar kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom.” – Albert Schweitzer

Ljubav kao stabilnost: “Ako imaš ljubavi, ne trebaš ništa više, ako je nemaš, sve drugo što imaš nije bitno.” – James M. Barrie

Ljubav kao ludost: „Volim te; ovaj, mrzim te; u stvari, ne znam!“

Ljubav kao apokalipsa: „Propalo je sve, ostala je samo ljubav…“.

Ljubav kao racionalna odluka: „Toliko puno imam razloga da mrzim, da se to jednostavno više ne isplati. Podvlačim crtu i biram ljubav!“

Ljubav kao radišnost i ljubav prema poslu: Tko stalno smara sve oko sebe sa onim „kad će petak“ ili godišnji odmor – taj svakako ne spada u ovu grupu!

Ljubav kao platonizam iliti platonska ljubav: „Ovaj, hoćemo li prvo čitati ili ćemo pričati?“

Ljubav kao antropologija: “Cvijet treba Sunce da postane cvijet, čovjek ljubav da postane čovjek.” – Phil Bosmans

Ljubav kao teologija: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje, a svoga bližnjega kao samoga sebe“ (Usp. Mk 12,30-31).

U Sarajevu, 21. 7. 2017.

M. B.