„Pustite ga na miru, još je dijete“. Na ovakav odgojni pristup jednom je prilikom svoj osvrt pokušala dati teksaška policija. U poprilično čudnoj izjavi za javnost izrecitirali su deset savjeta za što vam je činiti „Ako želite da vam dijete postane kriminalac“.
Spomenutu izjavu je prenio i u svojim izlaganjima rado koristio znameniti američki psiholog John B. Watson (1878.-1958), inače utemeljitelj biheviorističke psihološke škole.
Spomenutu izjavu su vjerojatno sastavili iskusni kriminalisti i forenzičari – nažalost – iz njihovog bogatog radnog iskustva:
- Ispunjavajte mu svaku želju;
- Slatko se smijte njegovim prostaklucima;
- Ni riječi o vjeri, neka samo odluči i bira kad bude punoljetno;
- Hvalite ga u njegovoj prisutnosti;
- Nikad mu ništa ne zabranjujte;
- Ne dajte mu da išta radi u kućanstvu;
- Pazite da pije iz čiste čaše, ali ga pustite da čita prljave knjige;
- Dajte mu džeparac kad god od vas to zatraži;
- Svađajte se s bračnim drugom u njegovoj prisutnosti;
- Branite ga uvijek pred profesorima, susjedima, policijom.[1]
E sad, istina da je Watson živio u nekom za nas minulom vremenu. Još veća istina, da poslovično oštra teksaška policija i nije neki vrhunski pedagoški uzor i primjer za roditelje. No, i ovaj prvi, kao i ovi drugi su ozbiljno u životu radili na slučajevima kriminalnog ponašanja, i dobro su znali tko su ti ljudi, te kakve životne priče i kakav kućni odgoj stoje iza njih.
Zato bi jednostavno rekli, isplati se barem pročitati i ozbiljno razmisliti…
Na kraju krajeva, mnogi su i roditelji, a i njihova djeca do sada već platili težak danak jednom takvom pedocentričnom odgoju, u kojem je dijete u strogom središtu, mali bog, uvijek u pravu, uvijek na prvom mjestu, vječito izuzeto i nedodirljivo…
U Sarajevu, 16. 6. 2017.
M. B.
[1] Usp. Ivo ĆURAK, Nepročitana knjiga, Lubešić, Omiš, 2003. 209.
