Izabrati nekoga ili nešto ne govori još ništa o budućnosti i kakva će ona biti. Izbor – naoko – dobre osobe za brak ne jamči dobru budućnost zahvaljujući karakteru. Ljudi se mijenjaju i promjene ljudi uzrokuju promjene budućnosti. Izabrati nešto ili nekoga pokušaj je kojim čovjek želi zarobiti i osigurati budućnost. U ozbiljnom izboru uvijek se radi o pokušaju da se kontrolira budućnost i vidi unaprijed kakav će biti život. Ljudi, kada nekoga ili nešto izaberu, u glavi već imaju sliku budućnosti. Kada dvoje mladih ljudi kupuju stan – ukoliko su među rijetkim sretnicima koji si to mogu priuštiti – u tome vide budućnost i kako će sve i kako bi sve trebalo izgledati. Kada pravi izbor, čovjek cilja na budućnosti i u njegovom umu budućnost je dobra, sretna i ispunjenja. Nitko ne pravi izbor o budućnosti koja je loša. Svi izabiremo jer pogled usmjeravamo prema dobroj budućnosti.

Pogled iz tek kupljenog stana na ulicu izaziva čovjeka da pogleda budućnost gdje vidi starca okruženog unucima i obitelji, a ne ostavljenog i usamljenog starca kojega su zaboravili. Gleda budućnost kao starac koji je zadovoljan što je imao takvu prošlost i ispunjen život. Nije predvidio mogućnost da bi ga u nekoj budućnosti s drugog prozora mogao gledati snajperist s prstom na obaraču. Kada izabire, čovjek izabire s mišlju da bi izabrano u budućnosti trebalo biti dobro ili čak bolje nego ovo sada. Nezreo muž mogao bi biti puno zreliji s godinama? Neodgovorna supruga mogla bi postati odgovorna majka kada dođu djeca? Nekad se tako dogodi, nekad i ne. Izabrati i napraviti izbor ipak ništa ne kaže o budućnosti čovjeka koji je napravio izbor. Ne zna ni on sam. On može dati objašnjenje za sadašnjost zašto je to učinio danas ili sada, ali iz toga ne može izvesti siguran zaključak kakva će mu biti budućnost.

Nije li čovjek uvijek iznenađen budućnošću? Napravio izbor, ali budućnost ne odgovora izabranom nego nema veze s izborom samostalno je i samoincijativno otišla u drugačijem smjeru bez savjetovanja s čovjekom. Zašto čovjek birajući ljude, stvari misli da je predvidio i osigurao vlastitu budućnost? Možda zato što naši izbori nikad nisu sadašnji i ne tiču se sadašnjosti nego su samo pokušaji, često vrlo neuspješni, da zarobimo budućnost. U datom trenutku kada se bira muškarca, ženu za brak, mjesto stanovanja, grad, zemlju ne izabiremo nešto što je sada ili danas. Izabiremo ono što se tek ima dogoditi, ali to što se ima dogoditi kao buduće ne možemo kontrolirati i predvidjeti. Vjerujemo da sadašnji izbor znači kontrolu nad budućnošću. Kad se osvrnemo na trenutak u kojem smo napravili izbor i izabrali, vidimo da naš izbor nije stvorio budućnost koju smo željeli, o kojom smo sanjali i maštali. Izbor je stvorio svoju budućnost koja je nama nepoznata i strana kao da nije naša. Gdje je nestao onaj odgovorni i hrabri muškarac i muž i gdje je nestala ona požrtvovna i samopredavajuća žena i supruga i gdje su nestali mnogi drugi ljudi i stvari kojih u budućnosti nema i zašto se u budućnosti nalazimo s nepoznatim ljudima i stvarima koji nisu bili dio izbora i nismo ih nikad birali niti planirali izabrati? Zašto se pojavila budućnost o kojoj nismo razmišljali, koju nismo ni željeli?

Kada izabiremo i pravimo izbore, bespomoćni smo jer jedino možemo izabrati, ali time još ništa nije rečeno o budućnosti. Čak i kad zbog straha odbijamo učiniti izbor i to je izbor da se ne bira i susretne budućnost koja je plod činjenice da nismo željeli izabrati ništa. Ne izabrati ništa i nikoga neće zaustaviti budućnost i njezino prodiranje u naš svijet. Birali ili ne birali, budućnost nas neće pitati. Budućnost ne znamo što je, ali izbor je avantura. Izbor je pokušaj da u jednoj ponekad i nedovoljno promišljenoj odluci odživimo cijeli svoj život od početka do kraja sigurni i uvjereni kako detaljno znamo i početak i kraj.

Mi smo avanturisti. Bića koja se nadaju da jednim izgovorenim da ili ne, hoću ili neću, mogu ili ne mogu, želim ili ne želim u svojim rukama imaju cijeli svoj život i sve ono što se ima dogoditi. Iako svjesni da stvari ne stoje uopće na taj način, jer nije li avanturist onaj koji se upušta u nešto nepoznato bez ikakve sigurnosti, osim nade i osjećaja da bi to moglo biti dobro jednog dana iako ne postoji nikakav oblik jamstva? Napraviti izbor početak je avanture koja se zove život prema nepoznatom koje zovemo budućnost. A svaka avantura se opire predviđanjima i kontroli i svako nepoznato se opire spoznaji i znaju. Kad ne bi bilo tako, izbor bi bio tek dosada, ali ne i nepoznata avantura života. Svaki izbor pripada na svoj način avanturi koju zovemo životom i povremeno treba pustiti avanturu da ide sama i da nas vodi, jer ponekad u čestim naporima da kontroliramo budućnost, koju još nemamo, gubimo se i zaboravljamo na ljepotu avanture koja se zove život i koju barem u sadašnjem trenutku ponekad posjedujemo kroz sitne radosti i ispunjenosti. Ako avanturu života propustimo u sadašnjosti radi uvijek neuspjelih pokušaja da izborom odredimo i definiramo budućnost, čime ćemo hraniti nadu u budućnost koja bi mogla biti bolja, ako sadašnje trenutke radosti života propuštamo poradi budućnosti koju ne možemo znati kako će se odigrati?

U trenutku kada napravimo izbor počinje nepoznata avantura izvan naše kontrole i moći predviđanja, lagano se počinje kotrljati život za čiju budućnost ne znamo što i kako se ima dogoditi, ali sadašnji trenutak može biti izvor nade i snage za budućnost o kojoj ne znamo ništa ili veoma veoma malo. Treba uživati u danu vjenčanja jer ni on ni ona, koliko god se poznavali, ne znaju što će biti idućih nekoliko desetljeća s njima ako uopće potraje tako dugo? Treba uživati u pogledu iz tek kupljenog stana jer ne zna koliko će pogled dugo trajati i hoće li biti ujutro ili za nekoliko desetljeća prilike za novi pogled kroz prozor na ulicu?

U sadašnjem trenutku ne treba zaboraviti najvažnije: Izbor i ono što izaberemo ništa ne govori o budućnosti jer izbor samo glumi da govori o budućnosti, a zapravo samo šuti jer ni sam izbor ne zna reći čovjeku kakva će mu biti budućnost. Izbor je šutnja pred budućnošću, tek jedan od znakova da je avantura počela i da svi krećemo s naših osobnih startnih pozicija prema cilju kojega ne znamo. Izbor ne nudi kontrolu nad avanturom života niti zna cilj života. O tome izbor šuti jer znati to dvoje značilo bi znati budućnost, a izbor to ne zna. Izbor nikada nije ni smatrao da označi početak i kraj avanture života, tu mogućnost izbor je velikodušno prepustio samom čovjeku. Velikodušno kako to i treba, izbor sam sebe prepušta čovjeku da ga čovjek učini i ako čovjek misli da mu njegov izbor govori kako zna sve o budućnosti, čovjek bi trebao zastati i osluhnuti i vidjet će da izbor o budućnosti šuti jer je i on sam dio velike i nepoznate avanture koju zovemo život.

U Sarajevu, 17. 1. 2019.

O. J.