Tko je naš nesavršeno-optimalno životni partner? Moglo bi se odgovoriti na slijedeći način: Onaj koji neće učiniti baš sve što hoćemo, ali zato neće učiniti ništa što nećemo!

U svijetu politike ima ona jedna izreka o složenim, ali ipak vrlo bliskim odnosima SAD-a i Izraela: „Amerika neće učiniti sve što Izrael hoće, ali neće učiniti ništa što Izrael neće“!

Upravo prethodnom izrekom bi mogli naznačiti i dinamiku jednog nesavršeno-optimalnog međuljudskog životnog odnosa. Svi mi imamo negdje u pozadini te svoje famozne „crvene linije“ koje je zabranjeno prekoračiti bilo kome. S druge strane, tamo negdje skroz naprijed su razasuti naši snovi i želje. Naravno da priželjkujemo takve ljude u našem životu koji će nam pomoći u ostvarivanju istih. No, u svijetu ljudi nije sve jednostavno kao tamo „Gore“ ili tamo „Dolje“. Tamo se dobro zna tko je anđeo, a tko je vrag, a ovdje se to i ne zna baš. Štoviše, u svijetu ljudi se čini da su „anđeli“ nerijetko ujedno i „vragovi“. Oni koji nas znaju podići do nebesa, obično nepogrešivo znaju i to kako nas baciti u pakao! I tako onda, kad se zasitimo svih tih ljudskih anđela i vragova u svome životu, onda nam kao provjerena varijanta ostaju oni sasvim obični ljudi. I to baš oni u maniru s početka ovog malog teksta: koji se doduše ne trude ispunit nam svaku želju, ali barem paze da ne prijeđu koju od onih strašnih „crvenih linija“!

Tako valjda mora biti, jer takva je izgledno priroda stvari. Za želje i snove se uvijek možemo pobrinuti i sami, ali temelji zato pod svaku cijenu moraju ostati nepovrijeđeni i zdravi!

U Sarajevu, 10. 5. 2017.

M. B.