Vojnici su bili umorni. Uplašeni. Sefer nije znao može li ta šačica bijednika sakupljenih iz svih dijelova grada biti nazvana vojskom. Vidjevši kako su se razbježali nakon prvih pucnjeva, pomislio je da ga netko u vrhu komande želi likvidirati. Cijelo vrijeme dok je napad trajao psovao je i vikao nazivajući ih najpogrdniji imenima. Psovao im je sve što bi im moglo značiti, majke, očeve, sestre, braću, žene, amidže, daidže. Ali to su bili ljudi nenavikli na užase rata i toliko krvi i mrtvih. Brigada sklepana na brzinu. Masa bez hrabrosti i srčanosti.

– Zapovjedniče?

Sefer baci opušak.

– Šta je?

– Pronašli smo ženu.

– Kakvu ženu, naredba je jasna: sve pobiti!

– Znam. Starija je žena. Nitko neće.

Sefer pogleda vojnika, nešto opsuje sebi u bradu.

– I vas sve treba pobiti, svi ste vi mamini sinovi i izdajice! – Priđe vojniku koji je držao pištolj uperen u zemlju. – Daj mi to! – Grubo mu istrgne pištolj iz ruku.

Žena je sjedila na podu. Kuća je bila devastirana, stvari isprevrtane.

– Što nisi pobjegla?

– Kuda? Muž mi je umro još prije rata, nismo imali djece.

– Ne brini. Nitko ti ništa ne smije dok sam ja tu. Imaš li rodbine?

– Imam sestru gore u istočnom djelu. Ne znam šta je s njom dugo se nismo čule. Mojih je godina.

– Ima li ona djece?

– Sina i kćer. Sin je pred sami rat otišao vani. Kćerka je negdje udata, ne znam gdje.

– Bez brige. Smislit ćemo nešto.

Nekoliko vojnika sjedilo je pred kućom i pušilo. Umorni i preplašeni kad je odjeknuo tup prasak iz kuće, instinktivno su poskočili stežući puške u rukama. Sefer iziđe.

– Vas trojica. – Upre prstom u trojicu vojnika koji su stajali na kraju kuće. – U roku od pola sata počistite i zakopajte.

Vojnici se nevoljko zgledaju.

– Šta je? Šta čekate?

Jedan od vojnika se ohrabri.

– Zapovjedniče, bila je naša.

– Šta naša?

– Naša. Muslimanka. Hatidža.

Safet je šutio. Pruži vojniku pištolj i malu crno-bijelu fotografiju.

– Nije bila naša, bila je udata za Srbina.

Produži nizbrdicom prema parkiranim kamionima. Vojnik pogleda fotografiju. Mladić i djevojka nasmiješeni licem priljubljeni jedno uz drugo. Na poleđini je pisalo Milan i Hatidža – Sarajevo. Datum je izblijedio i vidio se samo broj četiri. Možda četvrti mjesec. Proljeće.

U Sarajevu 27. 11. 2021.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: andreiuc88