…Sigurni kako možemo objasniti. Uvjereni da imamo pravo na objašnjenja. Čarobna riječ, ključ za sve skrivene tajne: objasniti! Sve. Svakomu. Svima. Život slažemo od arhitekture objašnjenja. Mali i pravilno oblikovani elementi. Oholi u svojoj taštini. Razum nas strukturira kao moć: Ja imam objašnjenja za sve, pitajte mene! Ja znam tajnu: Svako zašto ima i svoje zato! Naše magično: Ja znam! Neobjašnjivo ne postoji. I onda se dogodi. Naglo. Iznenada. Pomalo. Vidljivo. Nevidljivo. Tiho. Glasno. Arhitektura naših objašnjenja koju smo ljubomorno gradili i čuvali se urušila. Bespomoćno gledamo ruševinu. Svi oni sigurni: ja znam! ja imam objašnjenje!, lebde u zraku. Bez oslonca. Nema temelja. Nemaju boljih odgovora za koje bi se uhvatili. Zajedno s njima i mi osjećamo slabost smisla našeg postojanja. Naša objašnjenja. Nekad davno tako čvrsta. Za njih smo bili spremni učiniti i puno više od deklarativnog vjerovanja u njih. Za njih smo bili spremni boriti se. Trpjeti. Gladovati. Žeđati. Mučiti se. Podnositi sve i svakoga. Čak i umrijeti. I onda kao sa svim tajnama i misterijama koje se odnose na čovjeka dogodi se nekakav magični preokret. Čujemo samo glasan zvuk kao pucanj: paf! Objašnjenja su nestala? Pobjegla? Izbrisana? Tko će znati. Jedino što je ostalo je tup osjećaj da ih nema. Koliko smo se u njih uzdali. Zaklinjali se. Sve ima objašnjenje. Sve ima odgovor. Na kraju skoro ništa nema objašnjenje. Odjednom ne znamo objasniti tko smo. A tako smo bili sigurni. I ono što smo mislili da je objašnjeno, ispostavilo se kao simpatična prevara našeg razuma koja nas zavede. Slatka iluzija kako sve ima i mora imati objašnjenje. Iluzija na kojoj strpljivo i pažljivo izgradimo život slažući poput pravilno oblikovanih kamenih blokova objašnjenje po objašnjenje. Mislimo cijelo vrijeme kako je temelj čvrst. Stabilan. Racionalan. Sve dok jedno objašnjenje ne pokaže prve znakove pucanja i propadanja. Uskoro i ostala objašnjenja kao po naredbi slijede taj isti put propadanja, stradanja čak i umiranja. Nije li to onaj trenutak kada sebe promatramo i na pitanje tko smo, odgovaramo: Tko sam? Hm, teško pitanje. Zapravo kad bolje razmislim ne bih znao. Neobjašnjivo je…
U Sarajevu 12. 12. 2020.
O. J.
Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: rawpixel
