Depresija je psihički poremećaj čija su bitna obilježja promjene raspoloženja, utučenost, pomanjkanje radosti, čuvstvena praznina, bezvoljnost, gubitak interesa i niz tjelesnih tegoba (Hautzinger, 2002).

Kao što vidite navedena definicija je iz 2002. godine i od tada je prošlo više od deset godina, ali simptomi depresije nisu postali ni malo blaži i nije ih manje, nego se svaki dan uviđa da je depresija jedan od težih psihičkih poremećaja.

U novije vrijeme je sve više termina koji opisuju depresiju kao emocionalno stanje u kojem prevladavaju neugodna čuvstva tuge i očaja, praćeno osjećajem obeshrabrenosti, bezvrijednosti, zlim slutnjama, otežanim i usporenim mišljenjem i općenito smanjenjem psihofiziloške aktivnosti te kao niz afektivnih poremećaja za koje su karakteristična intenzivna čuvstva tuge, beznađa, bespomoćnosti, te bezrazložan osjećaj krivnje i sklonost samoubojstvu (Jurin, 2005; Petz, 2005; Masten i sur., 2006; Imam, 2007;).

Na osnovu čega onda današnji moderni čovjek tek tako olako može reći: “Danas sam depresivan… imam depresiju… uzet ću antidepresive!?”.

Da bismo mogli reći da imamo depresiju potrebno je utvrditi koja od obilježja depresije posjedujemo.

Žalost, utučenost, neraspoloženje, slabost, bezvoljnost, pomanjkanje poticaja, sumnje u sebe, osjećaj bezvrijednosti, beznađe, besmislenost, tjeskoba, nemir, nedostatak energije, poremećaji apetita, gubitak tjelesne težine, smanjeni libido, poremećaji spavanja, bolovi, teškoće koncentracije i na kraju samoubilačke misli. Mnoga od nabrojenih čuvstvenih stanja i tegoba doživljavaju svi ljudi. Ta su stanja, ako ne traju predugo i ako nisu izuzetno snažne, normalne reakcije na npr. gubitak, neuspjeh, razočaranja, opterećenost, osamljenost, iscrpljenost.

Unutar normalnog doživljavanja, depresija se odnosi na stanje zlovolje ili neraspoloženja, odnosno depresija je u funkciji depresivnog raspoloženja.

Kad je riječ o depresiji kao psihičkom poremećaju može se odnositi na tri razine:

1. na razini simptoma, kad se radi o pojedinačnim simptomima poput žalosti ili utučenosti;
2. na razini sindroma, postojanje obrasca međusobno povezanih obilježja emocionalnih, kognitivnih (misaonih), motoričkih i drugih komponenti i
3. na razini nadređenog pojma za različite poremećaje i njima pripadajuće uzroke, te znanja o njihovom tijeku i liječenju.

Iz ovog je jasno da na različite načine čovjek može biti povezan s terminom depresije, ali svaka sljedeća razina je jačeg i intenzivnijeg intenziteta na čovjekovo funkcioniranje. Zato budite oprezni i ne posežite za antidepresivima ukoliko imate depresivne simptome unutar normalnih životnih događaja.

Sljedeći put kad odlučite posegnuti za antidepresivima konzultirajte liječnika i utvrdite stanje, razinu i trajanje depresije.

Pogotovo iz razloga što u većini slučajeva uz depresivne simptome imate i anksiozne simptome, jer je mnogim istraživanjima do sad utvrđeno da su depresija i anksioznost i kao poremećaj i kao raspoloženje visoko povezani.

Na koje se sve načini liječi depresija bit će govora u drugom članku uskoro. Do tada ostajte mi zdravo i ne posežite za svakakvim bočicama lijekova da biste popravili raspoloženje, nego nazovite prijatelja/icu i pravac na kavicu, u šetnju, u prirodu.

U Sarajevu, 8. 8. 2013. 

B. K.