Čitajući knjigu Avantura osobne promjene autorice Ljubice Uvodić-Vranić stala sam na prvom dijelu u kojem autorica navodi četiri osnovne pretpostavke psihičkog zdravlja:
- Njegovanje samopouzdanja,
- Emocionalno punjenje,
- Granice u međuljudskim odnosima i njihovo čuvanje i
- Aktivno življenje.
Na prvoj stranici sam stala, ne iz razloga, jer mi se knjiga na prvu nije svidjela, nego zato što mi je upravo ova podjela dala razne misli i ideje i postavila sam si pitanje kakva je moja djetelina s četiri lista, jesu li upravo ove četiri pretpostavke moja djeteline s četiri lista? Što to mene čini sretnom i zadovoljnom, gdje su mjesta moje nutrine u koju trebam ulagati kako bih više psihički rasla. Čovjek je inače pun uvjerenja prema kojima nastoji živjeti što lakše s manje žrtve i ići linijom manjeg otpora. To inače nije znak lijenosti, nego je to suština čovjekove prirode, jer kao što sam ranije navodila, čovjek se jako teško mijenja i za to je potrebno puno vremena, truda i ulaganja, jer za promjenu nutrine ne postoje brza rješenja. Autorica navodi da su upravo ove četiri pretpostavke psihičko zdravlje koje nam daje sretan i zdrav psihički život i da su to upravo načini kojima se prepuštamo avanturi rasta.
Autorica navodi načine kako njegovati svoje samopouzdanje i doista, kad malo bolje razmislim, upravo na konstruktu samopouzdanja se ogleda Rogersova fenomenološka teorija ličnosti gdje Rogers navodi razliku između idealnog ja i realnog ja. Idealno ja predstavlja ono što bismo mi željeli biti, a realno ja ono što mi doista jesmo. I upravo razlika između idealnog ja i realnog ja predstavlja razlog za nezadovoljstvo sobom i razočarenje koje je uzrok padu našeg samopouzdanja. Iz priloženog je jasno vidljivo kako je konstrukt samopouzdanja kompleksan i kako ovisi o mnogo čemu, najprije o našim stavovima, uvjerenjima i našoj ličnosti. U ovolikoj kompleksnosti kako imati jednostavno i lako rješenje za veći nivo samopouzdanja?
Da, doista postoje načini za njegovanje samopouzdanja, ali upravo navodim kako je to kompleksno područje i zahtjeva mnogo napora i rada, jer ne samo da se borimo protiv svojih stavova i mišljenja, mi se jednostavno borimo protiv sebe. Bez obzira koliko su ove promjene teške i zahtjevne, one su neophodne, jer kad smo nezadovoljni slikom o sebi postupamo tako da smanjujemo vlastite ambicije, svjesno ili nesvjesno iskrivljujemo sliku o sebi, režemo sebi krila, ovisimo o drugima, odustajemo, tješimo se slabim rezultatima, ljutimo se na druge, podcjenjujemo druge da bismo iz usporedbe izvukli korist za sebe nepromijenjene i izbjegavamo druge da nam ne bi pokvarili našu lažnu sliku o sebi. Svi ovi navedeni primjeri narušavaju naše psihičko zdravlje i naša uvjerenja i stavovi postaju negativni. U svim ovim nastojanjima treba pokušati realno sagledati idealno ja i realno ja, te ako nam je razlika prevelika potražiti stručnu pomoć, jer narušavanje psihičkog života lošim samopouzdanjem, otkida jednu laticu djeteline i umjesto djeteline s četiri lista, naš život postaje djetelina s tri lista, koja baš nije odraz sreće i zadovoljstva životom. Život je kompleksan, to je istina, ali ako krenemo s malim stvarima današnji gubitci mogu postati sutrašnji dobitci…
U Sarajevu, 28. 10. 2012.
B. K.
