Govoreći o razlikama između američkog i europskog filma, proslavljeni engleski glumac Jeremy Irons u jednom intervjuu reče kako je američki film poput raskošne napirlitane bludnice koja savršeno zna ugoditi muškarcu. S druge strane, europski film je više poput obične djevojke iz susjedstva koja muškarcu stalno radi neke probleme, ali on svejedno ipak misli na nju. Uporedno s tim, što je na ovaj način valjda perfektno razotkrivena suština jednog američkog, tako da kažemo, „potrošačkog” i onog europskog, u mnogo čemu problematičnog ali ipak, umjetnički iskrenog i zaigranog filma, ovdje nam se pruža i zanimljiva komparativna slika dviju, međusobno tako dijametralno, različitih dama. Premda ona prva zna gotovo sve o ljepoti i užitku, u većini slučajeva ona ipak na kraju neće imati puno šanse pored one sasvim obične mušičave cure iz susjedstva. Zašto? Pa oduvijek je važilo ono da muka veže ljude dublje nego sreća i užitak, slično kao što rivalstvo na koncu stvara dugoročnije veze od prijateljstva. Nenadmašni teoretičar rivalstva – René Girard bi primijetio da je netrpeljivost samo jedna strana rivalstva; druga bi bila nesvjesna međusobna fascinacija. Rivali se kroz rivalstvo međusobno prvo posličnjuju, a zatim se i trajno vežu. „Jednoj bijesnoj mački ništa nije toliko slično poput druge bijesne mačke”, a na kraju će ionako dugoročno prevladati ono da se sličan sličnome raduje („Nasilje i sveto”). Dakle, ovdje općenito govorimo o nekim nesvjesnim, oku prikrivenim procesima, a eto, nekako ispada da žena na koncu sve to, na jedan opet, nesvjestan način itekako zna…
Tko kako i zašto vara?
Neke seksološke studije pokazuju da premda i muškarci i žene manje-više u istoj mjeri varaju svoje partnere, oni na koncu to rade na sasvim različit način, odnosno, iz sasvim različitih pobuda i razloga. Naime, za žene važi uglavnom da varaju samo onda kad su nezadovoljne u braku ili vezi, dok je kod muškaraca sasvim suprotno: oni varaju, sram ih bilo, baš onda kad su zadovoljni u braku ili vezi. Pitanje je zašto? Pa valjda, višak samopouzdanja plus oni atavističko-poligamni korijeni u njihovom biću… Uglavnom, kad se muškarac osjeti kao moćan zavodnik i lovac, krenut će dalje u nova osvajanja i pobjede. No žene to uglavnom opet na taj svoj nekakav nesvjesno-intuitivan način znaju, pa se već svojski potrude da njihovi muškarci i ne budu posve zadovoljni. Jer što je manje zadovoljan, bit će više isfrustriran, te će imati manje samopouzdanja i volje za novim avanturama i iskustvima.
Varijabilnošću protiv poligamije
Opće kulturološko mjesto je da žene imaju različita izdanja. To se prvenstveno tiče opremljenosti i izgleda. Tako postoji kućno izdanje, ono za posao, pa opet treće za izlazak; ljetno, zimsko, proljetno, pa i jesenje… Pa opet iduće sezone sve nešto novo i drugačije. Međutim, naznačena varijabilnost se kod žena tiče i samog njihovog ponašanja. Moliere u tom smislu primijeti da je žena jedino biće koje se zbog istog razloga može i smijati i plakati, a to čak često i u isto vrijeme. Gilbert K. Chesterton je u naznačenoj ženskoj varijabilnosti vidio svojevrsno evolucijski nastalo oružje protiv muške poligamije. Otprilike, sve dok muškarac sa svojom ženom ima dojam kao da je u cijelom haremu, njemu niti jedna druga neće ni trebati.
Za kraj, koliko god često žensko ponašanje čudno izgledalo, i to ne samo muškarcima nego i samim ženama, vidimo da je ono u suštini duboko uvjetovano onim muškim ponašanjem. Ipak, kao i svi drugi ratovi, i ovi naznačeni mali intimni ratovi imaju svoje kolateralne žrtve, a to su u prvom redu svi dobri idealisti, kako oni među muškarcima, tako i one među ženama. Dakle, svi oni koji nikad nisu ni mislili varati, kao i one koje nikad nisu ni slutile da bi ih njihov voljeni muškarac mogao prevariti. Uglavnom, kad jednog dana konačno shvate da se nalaze u višemilenijskom bespoštednom podmuklom ratu, vrlo moguće da će se duboko razočarati i odlučiti nadalje svoju strast i ljubav uložiti u neko sasvim drugo polje i područje života… Dakle, ili to ili će jednostavno, na relativan način, uživati u svojem samotnome miru.
U Sarajevu 30. I. 2020.
M. B.
Izvor (foto): 123rf.com Copyright: Konrad Bak
