Sloboda drugoga ponekad je prepreka našim zahtjevima koje pred njega stavljamo. Previše zahtjeva zamagljuje njegovu slobodu. Zahtijevamo naviknuti kako drugi mora ispuniti zahtjev. Ponekad preslobodni u svojim zahtjevima drugome oduzimamo slobodu da se prema našem zahtjevu postavi. Naše zahtijevanje onako kako ga mi ponekad razumijemo podrazumijeva da drugi ne može biti slobodan u odgovoru na naš zahtjev. Može biti slobodan samo da zahtjev ispuni, ali ne može biti slobodan da zahtjev odbije. Ako je naše razumijevanje drugoga takvo da on mora ispuniti naš zahtjev, gdje je tu njegova sloboda? Zahtijevamo bez slobode za onoga koji treba dati odgovor našem zahtjevu. Njegova sloboda je smetnja i prepreka i lako ukidamo njegovu slobodu tako što ga prisilimo da naš zahtjev ispuni. Sebe smatramo slobodnima da drugog prisilimo na sve naše zahtjeve, ali njemu ne dopuštamo da bude slobodan i dadne negativan odgovor i odbije nas. On je slobodan, ako se tu može nazvati slobodom, da naš zahtjev ispuni. Naviknuti na zahtijevanje i ispunjenje isključivo naših prohtjeva, drugome smo potpuno oduzeli slobodu da slobodno odgovori.

Zahtjev uvijek uključuje slobodu. Zahtijevati nešto od osobe zahtijeva od nas da računamo s njegovom ili njezinom slobodom i samo zahtjev koji potpuno uključuje slobodu drugoga može se definirati kao istinski zahtjev. Sve drugo zahtijevanje kojim isključujemo slobodu drugog jest ropstvo i prisila. Teško je prihvatiti slobodu drugoga kada je riječ o našim zahtjevima. Njegovo odbijanje naših zahtjeva redovito protumačimo kao njegov bezobrazluk, zloću, pokvarenost, dvoličnost, ali se ne sjetimo njegove slobode kojom ako želi može odbiti sve naše zahtjeve. Ne mora imati nikakav racionalan razlog osim vlastite slobode kojom odlučuje da nam zahtjev neće ispuniti. Zahtijevamo jedni od drugih, ali ne poštujemo previše slobodu jedni drugih kada na zahtjeve treba odgovoriti. Unaprijed za drugoga odlučimo kako nije slobodan odgovoriti na naš zahtjev negativno i odbiti ga.

Zahtijevajući od drugoga ispunjenje onoga što tražimo, s vremenom postanemo duboko uvjereni i  da drugi niti može niti treba biti slobodan kada odgovara na naše zahtjeve. Iz te naviknutosti da drugi uvijek odgovara potvrdno na naš zahtjev, ponekad se rodi šokiranost jer je drugi odjednom zahtjev odbio. Međuljudski odnos između nas dvoje nailazi na kušnju kada se radi o odnosu naših i tuđih zahtjeva i naše međusobne slobode. Je li naš odnos loš i hoće li propasti ako odbijem zahtjev jer sam slobodan odbiti ga? Je li mudro ponekad odbiti tuđi zahtjev kako bismo pokazali da smo slobodni bez ikakvog daljnjeg objašnjenja? Je li poželjno nakon mnogo ispunjenih zahtjeva odbiti nekome zahtjev objašnjenjem kako sam to učinio jer sam slobodan i jer je to moj izbor bez ikakvog dodatnog tumačenja? Je li drugi zaista loš i zao ako iz svoje čiste slobode naš zahtjev odbije ili smo mi otupili na tuđu slobodu pa svako odbijanje našeg zahtjeva zovemo pokvarenošću i zloćom? Možda smo mi postali loši jer više nismo sposobni prihvatiti slobodu odbijanja našeg zahtjeva na koju nailazimo?  Ili ako smo mi oni koji stalno ispunjavamo tuđe zahtjeve, gdje je naše ispunjenje tuđih zahtjeva postalo identično govoru o tome kako sam dobra osoba, je li nas strah odbiti tuđi zahtjev jer odbijanjem valjda postajemo zli ljudi? Kako povući granicu između stalnih tuđih zahtjeva i naše slobode?

Onaj koji stalno postavlja zahtjeve i zahtjeva, nesvjestan je problema slobode drugoga koji mu na zahtjeve treba odgovoriti. Onaj koji zahtjeve uvijek ispunjava, opet je previše svjestan problema vlastite slobode koja za njega više nije sloboda jer više ili ne može ili ne smije odbiti nijedan tuđi zahtjev. Postao je rob tuđih zahtjeva i njegova sloboda odbijanja da zahtjev ispuni protumačit će se kao negativnost. Međutim, pozitivno je ponekad odbiti ispuniti tuđi zahtjev ako ništa da se drugom podsvijesti kako sam slobodan čovjek i ne moram svaki njegov zahtjev uvažiti i ispuniti. Za onoga koji je navikom postao osoba koja isključivo ispunjava zahtjev, iskustvo odbijanja zahtjeva je pozitivno i oslobađajuće. Ponovno otkriva svoju slobodu kao sposobnost da kaže ne želim ili neću. Za onoga koji je navikom postao osoba kojoj se zahtjevi isključivo ispunjavaju, iskustvo odbijanja zahtjeva je negativno i u napasti je drugoga koji je odbio zahtjev ispuniti proglasiti zlim čovjekom.

Je li čovjek zao i je li odbijanje zahtjeva zlo? Vrijeme i ljudi s kojima živimo danas ponekad su nenaviknuti na odbijanje njihovih zahtjeva jer zahtjev je postao magična riječ kojoj je ponekad neopravdano dana prejaka moć u našim međuljudskim ophođenjima. S druge strane, riječ sloboda u odnosu na zahtjev toliko je izblijedila da je ponekad i pomisao na nju uzeta kao nešto ružno i zlo. Zahtjev se mora ispuniti i nema te slobode koja bi se mogla i smjela suprotstaviti zahtjevu koji se pred nju postavlja. Sloboda je dopuštena samo kao ispunjenje zahtjeva, ali sloboda koja bi ponekad i mogla i trebala i morala zahtjev odbiti ne nailazi uvijek na razumijevanje i toleranciju. Zahtjev je počeo dominirati čovjekom i ugrozio je slobodu drugoga na kojega se zahtjev odnosi posebno ako bi ta sloboda pomislila da zahtjev odbije. I kad bi sloboda odbijanja zahtjeva uspjela i odbiti neki zahtjev, količina objašnjenja koja se mora dati za takav čin je tolika da se sama sloboda obeshrabri pred zahtjevom i ponizi se pred njim i pretvori u ropkinju koja samo ispunjava i nikad ne odbija.

Sloboda koja odbije zahtjev bez objašnjenja samo zato jer slobodna i ništa više je postala ili rijetkost ili blasfemija ili grijeh. Drugi koji bi na naš zahtjev odgovorio kako ga ne želi ispuniti jer je slobodan i ništa više, za nas je poput nekakvog zločinca. Zar se drugi smije usuditi odbiti zahtjev samo svojom vlastitom slobodom bez objašnjenja? Takvo nešto je nedopustivo, ali je itekako dopušteno zahtijevati bez objašnjenja i razumijevanja i pokušaj drugoga da zahtjev odbije smatrat će se neoprostivom uvredom. Možda i zato naši ljudski odnosi stradavaju i propadaju jer smo zaboravili na slobodu drugoga da ne uvaži naše zahtjeve i jer smo se previše navikli da je zahtjev po svojoj naravi takav da bilo kakvo odbijanje da ga se ispuni mora biti veliko zlo koje nam drugi čini.

Zahtjev je gospodar slobodi i sloboda može biti samo ropkinja ispunjenja zahtjeva. Njezino odbijanje da ispuni zahtjev nije prihvatljivo. Veoma ih je puno koji zahtijevaju, vrlo je malo onih koji su hrabri i kuražni odbiti zahtjev bez objašnjenja samo zato jer su slobodni i to istaknuti kao glavni razlog odbijanja. Ponekad se zahtjev mora odbiti i ne treba ga se ispuniti ako ništa radi toga da čovjek vrati sjećanje na slobodu koju ima jer moguće je da je zbog stalnih ispunjavanja zahtjeva zaboravio da je slobodan. Gdje svi zahtijevaju nenaviknuti na odbijanje kojega smatraju iskonskim zlom nema puno slobodnih i ako su slobodni oni su zli kao i njihovo odbijanje. Zahtjev ne podnosi slobodu i teško se s njom nosi i moj zahtjev teško se nosi sa slobodom drugoga.

Opet, zahtjev je besmislen ako se ne može ponekad odbiti jer onda tu nema nikakve slobode. Sloboda traži zahtjev da bi se dokazala kao sloboda i njegovim prihvaćanjem i njegovim odbijanjem, ali zahtjev ne traži slobodu jer zahtjev traži da se dokaže prihvaćanjem. Kad ga se odbije, on prestaje biti zahtjev i postaje nešto drugo. Zahtjev nužno teži isključivo prihvaćanju i odbijanje nije njegova opcija. Sloboda teži i prihvaćanju i odbijanju i oboje su njena opcija. Međutim, sloboda koja samo prihvaća zahtjev koji se ionako mora  prihvatiti jer je to njegova narav nije sloboda nego ropstvo. Sloboda koja odbija zahtjev jer je to protiv naravi zahtjeva je istinska sloboda i zato odbijanjem tuđeg zahtjeva potvrđujem da sam slobodan.

Odbijanje i neispunjavanje zahtjeva su znaci slobode, a ispunjavanje zahtjeva bez odbijanja znak je ropstva. Zato zahtjev i sloboda dolaze u sukob jer se sloboda potvrđuje odbijanjem zahtjeva, a zahtjev se želi potvrditi kao zahtjev odbijanjem slobode i zahtjevom slobodi da ga prihvati i ispuni. Naši međuljudski odnosi grade se i razgrađuju na tom odnosu mog zahtjeva i slobode drugoga. Odnos će rasti ako odbijanje mog zahtjeva vidim kao potvrdu slobode drugoga, a ne kao zlo. Odnos će se gasiti ako to ne vidim jer u svakom zahtjevu kojega stavljam pred drugog, drugi postoji kao sloboda odbijanja mog zahtjeva. Prihvaćanjem njegovog odbijanja potvrđujem njegovu slobodu kao što i on odbijanjem potvrđuje da sam i ja slobodan ponekad nemati nikakav zahtjev prema njemu osim moje slobode da ne zahtijevam ništa od njega.

U Sarajevu, 28. 7. 2019.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Anna Grigorjeva