Kada bi netko kojim slučajem mogao ponuditi recimo Goetheu plaću za tekst njegovog djela Patnje mladog Werthera, na koji bi se način izračunalo koliko bi Goetheu trebalo platiti za njegovo djelo? Ili kada bi se nekom pjesniku ili piscu ponudila plaća za ono što je napisao, na koji način obračunati iznos te plaće? Što je to pjesnik ili pisac utrošio na temelju čega se onda može izračunati plaća za njegov rad? Bi li Goethe bio zadovoljan s nekoliko milijuna eura kao nekom fiksnom plaćom za neko od svojih djela?
Možda i postoji odgovor na ovakva pitanja jer ako promatramo svijet nogometa primjećujemo da tamo postoje načini kako se izračunava plaća nekom vrsnom nogometašu. Ako neki nogometaš ima godišnje nekoliko desetaka milijuna eura što od kluba što od sponzora, može li se reći da kad osvoji svjetsko nogometno prvenstvo prvi put sa svojom zemljom kako je za to dobio točno izračunatu plaću? Može li se količinski izračunati njegov osjećaj sreće i zadovoljstva zbog osvojenog trofeja i onda to pretočiti recimo u mjesečnu plaću? U svakodnevnom jeziku često koristimo izraze plaća i honorar kao da je riječ o riječima s istim značenjem, iako pravimo razliku između nekoga tko prima plaću i nekoga tko prima honorar.
Kada pisac unaprijed dobije honorar za tekst na kojem radi, je li on time dobio plaću? Je li primljeni honorar izračunat prema količini inspiracije koju pisac osjeća dok radi na tekstu i je li honorarom određeno koliko rečenica mora biti u tekstu i koje stilske figure moraju biti u upotrebi? Čini se da je narav honorara takva da čovjek zadržava svoju slobodu kao što je zadržava pisac kada piše tekst i da se honorarom ne plaća rad. Ako se honorarom ne plaća piščev rad, što se onda plaća ili možemo reći kako pisac zapravo ne radi i da pisanje nije rad? Honorarom se, barem tako izgleda, plaćaju određeni troškovi koje pisac ima, ali se ne plaćaju sve životne potrebe pisca jer ako pisac ima potrebu za inspiracijom u pravom umjetničkom smislu teško da bi ga fiksna mjesečna plaća inspirirala? Ili možda bi? Pojam honorara, čini se, usmjeren je prije svega na životne troškove, ne na životne potrebe pa se nekom piscu ili umjetniku honorar daje za troškove (putovanje avionom, naknada za gorivo, naknada za smještaj), ali honorar nije nešto što bismo nekom piscu dali za životne potrebe. Jer potrebe života kudikamo nadilaze troškove života. Međutim, ukoliko piscu ili umjetniku dajemo honorar, kako ćemo onda nazvati njegov rad s obzirom da je slobodan što se tiče samog teksta ili umjetničke slike? Možemo reći da je njegov rad slobodan jer mu honorar pokriva životne troškove, ali honorar ne pokriva njegovu slobodnu životnu potrebu za pisanjem i slikanjem niti postoji mogućnost dati plaću za životnu potrebu za inspiracijom da bi se nešto napisalo ili naslikalo?
S druge strane, ideja ili smisao plaće čini se ne ide samo za tim da pokrije životne troškove nego i životne potrebe pa se može reći kako nekom tko radi osam sati dnevno u nekoj kancelariji plaća treba pokriti životne troškove i životne potrebe. Ideja plaće stavlja znak jednakosti između životnih troškova i životnih potreba ne praveći razliku među njima. Odatle nastaje i poteškoća da i sam čovjek koji radi zaključi da mu je plaća ispunjenje i životnih troškova i životnih potreba. Nezadovoljstvo plaćom nastaje kada čovjek otkrije da se životni troškovi razlikuju od životnih potreba i da su životne potrebe iznad životnih troškova. Ideja plaće nadalje aludira na to da se plaćom pokriva ili plaća čovjekov stvarni učinak na poslu koji se mjeri plaćom. Plaća se orijentira isključivo na čovjekov radni učinak isključujući životne potrebe kao važan dio čovjekova života koji uključuje potrebe koje nisu materijalne naravi i nisu nužno povezane s plaćom.
Honorar i plaća uključuju i dvostruko značenje shvaćanja rada kao čovjekovog djelovanja. Dok honorar uključuje slobodu ili bi barem trebao uključivati određenu slobodu i kreativnost u radu, plaća opisuje oblik neslobodnog rada, obveznog provođenja vremena od osam sati na specifičnom radnom mjestu i time se potvrđuje da se isplata plaće dobiva za „stvarni“ i „pravi“ rad. Honorar bi, s druge strane, uključivao nekakav „imaginarni“ rad koji jer se ne prima plaća, ne bi bio „pravi“ rad.
Je li recimo Goethe radio kad je pisao neko od svojih djela i bi li se Goethe uvrijedio kad bi mu neki mecena ponudio honorar za njegov rad? Bi li Goethe bio povrijeđen time da mu neki mecena ponudi honorar za životne troškove (stan, hrana, papir, tinta) i pri tom ga pusti da slobodno ostvaruje životnu potrebu za pisanjem? Bi li Goethe bio uvrijeđen idejom da mu mecena dadne plaću za njegov rad i bi li Goethe svoj rad shvaćao kao „pravi“ rad koji se može platiti plaćom kada bi imao određeno vrijeme, broj stranica, broj rečenica, stilske figure koje može koristiti u pisanju?
Svijet u kojem živimo oblikovan je idejom i mentalitetom „radnika“ i simptomatično je kako se gotovo potpuno izbrisala razlika između naravi plaće i naravi honorara i sve je postalo „plaća“ bez obzira je li u pitanju pisac, slikar, kancelarijski radnik. I dok ideja „plaće“ teži posvemašnjoj ideologizaciji bilo kojeg ljudskog rada, ideja honorara nastoji ostaviti malo prostora za slobodu i kreativnost nekom tko također radi, ali njegov rad ne može biti izmjeren plaćom nego radije honorarom. Razlikovanje plaće od honorara pomaže razlikovanju životnih troškova od životnih potreba i nije uvijek poželjno da sve bude plaća i da životni troškovi i životne potrebe budu jedno te isto. Tu i tamo dobro je se prisjetiti razlike između plaće i honorara, između životnih troškova i životnih potreba o čemu su još davno u srednjem vijeku napominjali razlikujući artes liberales i artes serviles gdje i jedne i druge artes imaju svoju vrijednost i dostojanstvo držeći se pri tom razlike između plaće i honorara.
Ne bi bilo dobro da se sve artes proglase plaćenima, kao što ne bi bilo dobro da se sve artes proglase honorarnima. Tu i tamo valja se prisjetiti da nije beskorisno razlikovati plaću od honorara i „pravi“ rad od „imaginarnog“ rada s obzirom da i jedan i drugi rad doprinose na svoj način i čovjekovim životnim troškovima i čovjekovim životnim potrebama.
U Sarajevu, 3. 5. 2019.
O. J.
Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Dolgachov
