O VREMENIMA I NAVADAMA

Vrijeme bi uvijek trebalo trošiti na onaj način koji u nama potiče pozitivno uzbuđenje dok promatramo druge. Kao dobar uzor i predložak mogu poslužiti literatura i film. Tko najviše uživa u odvažnim herojskim pothvatima, krajnje mu je vrijeme da i sam unese nešto avanturističkog duha u svoj život. S druge strane, oni malobrojni koji uživaju u asinkronim i anarativnim artističkim dramama – njihovo je u životu, bit će, da miruju i proniču u tajne postojanja.

O fragmentaciji i trajanju

Fragment je dio cjeline. On u bitnom pripada cjelini i ne može ga se razumjeti ukoliko je od nje odvojen. Također, ne može ga se ni ispravno tumačiti ukoliko ga se promatra izolirano. Tumačenje i razumijevanje fragmenta uvijek vuče za sobom opasnost krivog, ograničenog i neistinitog shvaćanja. Fragment nikada do kraja ne pokazuje ono što stoji u pozadini. Izoliran i samostalni fragment zahtjeva da ga se uklopi u nešto što ima smisla i što se onda može i smisleno razumjeti. Fragment dobiva i ima svoj smisao ukoliko postoji neka nepomična, temeljna cjelina kroz koju ga se onda može shvatiti. Može li fragment postati cjelina ili istu zamijeniti? Ako je to moguće i ako se to događa, koliko nam je dopušteno tvrditi da je naše tumačenje i shvaćanje onda potpuno, iscrpno i kompletno?